Franjevci su definitivno u supatnji i ranjeni ranama kakve ljudi u svijetu nose. Razlika je pak u tome što franjevačke rane mirišu na Krista. Miris vjere, nade i ljubavi nikoga ne ostavlja ravnodušnim, to dobro vidimo u životu našeg fra Ivice, opisuje fra Ante Dodig.

Vrsta patnje koja može biti posvećujuća povezana je s grijehom na širi način – sa zlom u svijetu općenito za razliku od patnje uzrokovane vlastitim grijehom koja dolazi iz naše unutrašnjosti i povezana je s grijehom – kroz našu sklonost i pristanak na zlo.

"Ali oni sitni križevi, deseci, stotine križeva na dan. Lete oko nas kao muhe, pripijaju se uz čovjeka kao paraziti. Ne možeš im se ukloniti, pa da ne znam što radiš", pisala je između ostalog u svom promišljanju Marica Stanković.

S. Danijela Anić, Klanjateljica Krvi Kristove, prilikom svog posljednjeg posjeta sestrama u Americi, upoznala je s. Celine koja je tada po prvi puta ispričala priču o tome kako je jedna sestra u zeničkom zatvoru svojim trpljenjem spasila njezino zvanje. S. Danijela, dirnuta ovim iskustvom, odlučila ga je podijeliti na društvenim mrežama, a mi ga prenosimo u cijelosti.

Ako je Bog dobar, zašto dopušta patnju? Kako to da patnja uopće i postoji? O tim je temama u emisiji "Pod križem" promišljao vlč. Tomislav Šagud.

Gospodin zna naše muke. Doživio ih je. On poznaje tjelesnu bol kroz svoje bičevanje i razapinjanje. On poznaje samoću kroz svoju muku i samu smrt na križu. On zna što je kada te drugi mrze i vrijeđaju. On zna siromaštvo i što znači biti lišen svega. Kroz naše patnje On nas poziva da Mu se približimo.

"Ne želim ostati izvan raja jer tamo će biti svi ljudi koje volim. I ne samo to! Pa i zbog onih koje volim, a koji neće završiti u raju, lakše ću podnijeti bol što ih nema jer će Isus biti tu", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Nakon što je doživjela bolna iskustva osobnog trpljenja, sv. Katarina Sijenska radosno je uskliknula: „Ništa se veliko u ovome životu ne događa bez velikog trpljenja.“ Upravo se uz trpljenje povezuju veliki i sveti događaji, piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Korizma je liturgijsko vrijeme koje nas treba "rastegnuti" do samih granica, kako bismo kroz svoju slabost mogli susresti Gospodina koji je naša snaga.

Sv. Pio iz Pietrelcine zaključit će sljedeće: "Od sada pa nadalje pazit ću da više nikada ne gunđam protiv onoga što moram pretrpjeti nego da prikazujem za one koji trpe."