U opasnosti smo postati ne sol, ne začin, nego bljutava juha, u istome loncu s ostalim svijetom. Krijemo svoje svjetlo pod posudu, nemamo volje ni snage preobraziti svijet u ono što Bog hoće s njime. Pavao je poručivao da se ne prilagođujemo duhu svijeta, a danas imamo posvuda prilagodbu i poistovjećivanje sa svijetom.
Treba nam biti jasno: Kad govorimo o Isusu, ne govorimo o nekome velikom uzoru ili primjeru iz povijesti, od jučer, nego o jednome tko je danas živ, i s kime ja smijem živjeti. Ja sam uključen u taj krvotok. Sve što je u meni, uzima on i na tome svira svoju melodiju. Treba samo dopustiti da na nama odsvira do kraja melodiju našega života. Moje pjesme i moji snovi, naši snovi koji uz Isusa postaju zbiljnost.
"Tko osuđuje, mora naučiti praštati, tko je bolestan, treba naučiti moliti. Nemate li nade da se teški prijestupi ili grijesi neposredno opraštaju, obratite se na za govornika, utecite se Crkvi koja će za vas moliti. I onda će Gospodin, njoj za ljubav, udijeliti oprost koji bi vam on mogao uskratiti. Ne niječemo historijsku stvarnost ozdravljenja čovjeka uzeta, ali mi ponajprije prihvaćamo nutarnje liječenje čovjeka kojemu su njegovi grijesi oprošteni", poručuje fra Tomislav Pervan.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?