Svi koji su mislili da mogu proći ovim svijetom tiho živeći kršćansku vjeru bez ikakvih sukoba ili tegoba – možda nisu svjesni da to nije lako ostvariti. Suočeni s prijetnjom uništenja obitelji i bezbrojnim drugim pritiscima, kršćani moraju živjeti drugačije od svijeta.

Zemlja kakvu poznajemo će nestati, stvarajući mjesto za nova nebesa i novu Zemlju, gdje će sve naše najdublje čežnje biti ispunjene. Koliko god željeli zadržati ovaj svijet, on neće trajati zauvijek i naše vrijeme ovdje je vrlo kratko u usporedbi s vječnošću koja nas čeka.

Kao kršćani, s mnogim drugima dijelimo čežnju da ostvarimo ideale koje želimo za naš svijet - pravdu, solidarnost, milosrđe. Međutim, ponekad ipak dođe do sukoba kada pokušamo raditi zajedno. Kako ljubav, pravda i solidarnost mogu postati stvarnost u našim životima?

Novi podaci iz Vatikana pokazuju da je Afrika zabilježila najveći porast broja katolika u 2021. u odnosu na ostale kontinente te da su svi svjetski kontinenti zabilježili barem skroman porast broja katolika u 2021. godini — osim Europe, koja je nastavila višegodišnji pad. 

„Bože, zašto?“ To je ono pitanje koje često u trenucima očaja postavljaju vjernici, ali i ateisti. Očaj i nemogućnost da se pojasni ono što se događa, stavljaju i jednoga i drugoga pred dvojbu i pitanje: Zašto se to dogodilo kad je moglo biti i drugačije? Zašto se dogodilo upravo meni?

Kada Bog želi govoriti najdubljem dijelu našega bića, On govori izravno našem srcu. Ako želimo iskusiti Božji glas u nama, tada moramo biti u stanju eliminirati sve što bi moglo odvratiti Božju tihu riječ u našem srcu.

Aristotelovo ispitivanje sreće, koju on naziva eudaimonia, u potpunosti je nadopunjeno Akvinčevom Raspravom o sreći — dijelom njegove opsežne Summa Theologica. Kod Aristotela susrećemo poganina koji vjeruje u mnoge bogove, dok kod Akvinskog, anđeoskog doktora i najstrašnijeg intelekta u povijesti kršćanstva, katolika koji predstavlja dogmu i doktrine svoje vjere s točnošću i intelektualnom briljantnošću. Oba se ozbiljno bave pitanjem ljudske sreće i zadovoljstva.

Koliko vremena svaki dan trošimo na stvari koje nisu važne? Postoji samo jedna stvar koja je uistinu važna - nastaviti se kretati prema Bogu, nastaviti razvijati vrline koje nas čine više sličnima njemu. Sve ostalo prolazi.

"U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Post 1, 1). Zadivljen sam ovom misli. Ipak, poganski filozofi naporno su radili na objašnjavanju prirode ne uključivši u to razmatranje Boga. Međutim, niti jedan od njihovih intelektualnih sustava nije ostao čvrst i nepokolebljiv. Svakog je srušio njegov nasljednik.

Kaldejski biskup Alepa, Antoine Audo vjeruje da je upravo ostanak u Siriji, unatoč svim nevoljama u kojima se zemlja nalazi, pokazatelj istinskog življenja kršćanske vjere, evanđelja i misionarskog poslanja.