Jedna mudra narodna izreka kaže: „Božji mlinovi sporo melju.“ Bogu se nikamo ne žuri. On „ima vremena“. Ima dobre živce. Uostalom, nije li On iznad vremena, gospodar vremena? Kamo bi žurio?

Koliko puta kažemo da nam netko „ide na jetra”, da smo se "smrzli od straha", da je nekoga "stisla tuga", da je netko "tvrda srca"…? No jeste li znali da to nisu samo pjesnički izrazi. Osjećaji nas zaista truju? Pogledajmo kako osjećaji utječu na pojedine organe kako bismo lakše shvatili kako su tijesno povezani s trovanjem tijela.

"Probudiš u samom sebi sućut prema sebi i da drugi imaju istu sućut. Očekujem da me prihvate, razume, moljakam ih svojom pričom da mi pokažu sućut, da kažu jest ti si nevina žrtva, i ne primijetim koliko postajem odvratan i sebi i drugima zbog toga što se ne mogu ni na što drugo osvrnuti osim na to što su mi drugi zla učinili", istaknuo je fra Ante Vučković.

„Al' Gospodin čeka čas da vam se smiluje, i stog izgleda da vam milost iskaže jer Gospodin je Bog pravedan – blago svima koji njega čekaju“ (Iz 30,18). Bog namjerno čeka, čeka jer više voli smilovanje i opraštanje nego kaznu.

Blag apel prema djetetu pun je misterioznog autoriteta i uvjerljive snage, dok glasna ljutnja samo služi udaljavanju djeteta od oca i narušavanju njegova autoriteta u djetetovim očima.