Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 4. lipnja održao je katehezu o Isusovoj prispodobi o radnicima u vinogradu. (Mt 20,4).

Jedna od definicija čovjeka je da je on biće traženja. O tome nam svjedoči i Sveto pismo. Poput prvih učenika u osobnom susretu s utjelovljenom Riječju započnimo svoj put traženja smisla i punine života odgovarajući na pitanje: „Što tražim?” U susretu s Njime upustimo se u zahtjevan i ponekad bolan, ali iscjeljujući hod spoznaje istine o samima sebi.

Čak i ako ne volite nogomet, poruku legendarnog nogometnog menadžera Sven-Görana Erikssona o životu i smrti svakako vrijedi pročitati.

Bol koju sada trpiš poslana ti je zato da osjetiš mjesto gdje ti je liječenje najpotrebnije - samo srce. Osoba koja se dotakla tog mjesta razotkrila ti je biser velike vrijednosti.

Takozvani “moderni čovjek” zaboravio je Boga i više ne prepoznaje istinu, dragovoljno prihvaćajući najluđe laži, propagandu i ideologije ikada osmišljene u ljudskoj povijesti.

Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...

Izgubili smo i zajedništvo i osjećaj za baštinu, za ono što smo naslijedili, što su nam drugi ostavili, osim ako je to bogatstvo u komu možemo uživati čim nam predak zatvori oči i najčešće to olako potrošimo i proigramo. A stari su narodi, osobito istočnjaci, silno cijenili baštinu.

Čovjek je smrtno biće i nema čovjeka koji je rođen, a da jednoga dana neće umrijeti. No, kakvo je naše razumijevanje smrti? Prihvaćamo li je spremno ili od nje bježimo?

Pročitajte zanimljivo promišljanje o stvarnosti koju ne shvaćamo dovoljno ozbiljno.

Otkud ja? Zašto ja? Ma je li stvarno Bog ljubav? Voli li me unatoč svemu? Želite li saznati više, pročitajte tekst u nastavku.