Svi novi prijatelji HKR-a ulaze u nagradni natječaj za hodočašće u Lurd na blagdan Majke Božje Lurdske 2026. godine, a hodočašćem u svetišta Francuske darivamo nekoga od postojećih prijatelja!

Sv. Pio iz Pietrelcine savjetuje da nikada ne gubimo iz vida pravi cilj zbog kojeg nas je Bog stvorio i dao nam naše dane i godine, a to je spoznavanje Boga, da bismo Ga mogli sve više ljubiti.

„Znanost je dragocjena i potrebna, ali ne daje odgovor ni na jedno egzistencijalno pitanje. Zašto patim? Otkud zlo? U čemu je sreća? Postoji li smisao? Postoji li Bog i kakav je? Kako se ponašati u društvu? Kako odgajati mlade generacije?“ piše don Antun Nižetić za Hrvatsku katoličku mrežu o pogubnost modernih ideologija koje svode čovjeka na puku biologiju.

Papa Lav XIV. na redovnoj općoj audijenciji u srijedu 4. lipnja održao je katehezu o Isusovoj prispodobi o radnicima u vinogradu. (Mt 20,4).

Jedna od definicija čovjeka je da je on biće traženja. O tome nam svjedoči i Sveto pismo. Poput prvih učenika u osobnom susretu s utjelovljenom Riječju započnimo svoj put traženja smisla i punine života odgovarajući na pitanje: „Što tražim?” U susretu s Njime upustimo se u zahtjevan i ponekad bolan, ali iscjeljujući hod spoznaje istine o samima sebi.

Čak i ako ne volite nogomet, poruku legendarnog nogometnog menadžera Sven-Görana Erikssona o životu i smrti svakako vrijedi pročitati.

Bol koju sada trpiš poslana ti je zato da osjetiš mjesto gdje ti je liječenje najpotrebnije - samo srce. Osoba koja se dotakla tog mjesta razotkrila ti je biser velike vrijednosti.

Takozvani “moderni čovjek” zaboravio je Boga i više ne prepoznaje istinu, dragovoljno prihvaćajući najluđe laži, propagandu i ideologije ikada osmišljene u ljudskoj povijesti.

Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...

Izgubili smo i zajedništvo i osjećaj za baštinu, za ono što smo naslijedili, što su nam drugi ostavili, osim ako je to bogatstvo u komu možemo uživati čim nam predak zatvori oči i najčešće to olako potrošimo i proigramo. A stari su narodi, osobito istočnjaci, silno cijenili baštinu.