Ne „samoizolaciji“, da „solidarnosti“
Po svojoj naravi upućeni smo na druge, živimo od kontakta s drugima, od pogleda, dodira, izmijenjenih riječi, gesta, pažnje, suosjećanja, razumijevanja. Stoga ne čudi kako smo počeli biti tjeskobni, uplašeni, anksiozni i na samu pomisao kako ćemo trebati ići u „samoizolaciju“, te se sada govori o mogućnosti njezina smanjenja s 14 na 10, ili čak na 5 dana. Naslov ovog promišljanja može biti provokativan, dapače i buntovan, no moje promišljanje želi ići u smjeru kako trebamo biti vrlo oprezni, odnosno od velike je pomoći ukoliko određene stvarnosti i na etimološkoj razini drugačije nazivamo.