Zakonik kanonskoga prava jasno kaže da se "tvrda i izvršena ženidba ne može razriješiti nijednom ljudskom vlašću, a ni zbog ikakva razloga, osim smrću" (kan. 1141).

Suprug me udario, trebam li se rastati? Što ako zaspem tijekom krunice? Smijem li se pričestiti bar jednom na godinu ako živim s dečkom? Na ta i druga pitanja odgovarao je u petak, 22. listopada u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" vlč. Antun Sente stariji, župnik župe Sv. Antuna Padovanskog iz Sesvetskih Sela.

Crkveni je nauk, unatoč mnogim raspravama i promišljanjima, ostao nepromijenjen i vjeran Svetom pismu. Svakako, bol i odvojenost koju osjećaju razvedeni i ponovno vjenčani katolici su stvarni i potrebno im je prići te im biti blizu u njihovim poteškoćama.

Koja je razlika između rastave i razvoda? Mogu li se napušteni supružnici ispovijedati i pričešćivati? Smije li se supružnika napustiti u slučaju da je zajednički život u ženidbenoj zajednici nemoguć i nepodnošljiv? O svemu tome piše mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Donosimo promišljanje vlč. Krunoslava Pačalata, bivšeg župnika župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici. Vlč. Pačalat je, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara, prikovan za krevet, a s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Jalžabetu, u obiteljskom domu, gdje se uspješno oporavlja.

Rastavljeni vjernik u Katoličkoj Crkvi često nosi stigmu osobe koja ne živi u potpunosti vjernički život. No, žena i vjernica koju muž zlostavlja u braku, prisiljena je zbog fizičke i psihičke opasnosti napustiti taj brak. Prema odredbama Katoličke Crkve to je moguće. Unatoč tome mnoge žene se ne odlučuju na napuštanje svoga bračnog druga.