"Tebe ću povesti u običan raj. Tamo ćeš iskusiti da si kod kuće. Jer tamo je i Bog kod kuće", piše Stjepan Lice u svojoj poučnoj priči.

Isuse, kako Te ljubiti? Nisam siguran da itko od nas smrtnika zna odgovor na ovo pitanje. Možemo se mrtviti i moliti – ali ljubiti i pri tome služiti?! Je li moglo bez toga?

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.

Ususret nadolazećoj svetkovini Svih svetih i blagdanu Dušnoga dana kada smo ponovno suočeni s otajstvom ljudskog života i smrti, donosimo kratki pregled crkvenog nauka o „posljednjim stvarima“: smrti i vječnom životu, pojedinačnom sudu, vječnoj nagradi ili kazni i čistilištu.

Ova priča, koju je podijelio obiteljski prijatelj, svjedočanstvo je o snazi ​​molitve, zagovoru Blažene Djevice Marije i Isusovom obećanju da će biti s nama u našim posljednjim trenucima. To je podsjetnik da čak ni pred licem smrti nismo sami i da nam naša vjera može donijeti utjehu i sigurnost vječnog života.

"Ne želim ostati izvan raja jer tamo će biti svi ljudi koje volim. I ne samo to! Pa i zbog onih koje volim, a koji neće završiti u raju, lakše ću podnijeti bol što ih nema jer će Isus biti tu", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Knjiga Postanka opisuje neimenovanu rijeku koja teče iz Edenskog vrta, dijeleći se na četiri rukavca: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. Međutim, kao što je često slučaj s topografskim referencama u Svetom pismu, ove rijeke nisu samo zemljopisna obilježja.

Kad si u iskušenju, izmoli „Zdravo Marijo“ i Marija će zgnječiti glavu zmiji, đavlu….probaj.“ Sveta Marijo, Majko Božja, moli sada za nas grješne...” Marija nam dolazi u pomoć, Marija moli kako smo je molili, i izbavljeni smo od napasti; nećemo pasti ako to ne želimo.

Nedvojbeno je da su životinje stvorenja koje svojim postojanjem slave Boga, a ono što ih još čini veličanstvenijim jest to da nam je Bog dopustio da se s njima sprijateljimo. No, idu li životinje u raj?

Nije važno što imamo ili nemamo ovdje na zemlji. Posao svakodnevnog života važan je posao, ali nije najvažniji posao na koji smo pozvani. Naš najveći posao na zemlji je surađivati ​​s Božjom voljom u sadašnjem trenutku kako bi nas Duh Gospodnji mogao preobraziti na svoju sliku. Ako to propustimo, koliko god naporno radili na karijeri ili drugim stvarima, izgubili smo sve!