Isuse, kako Te ljubiti? Nisam siguran da itko od nas smrtnika zna odgovor na ovo pitanje. Možemo se mrtviti i moliti – ali ljubiti i pri tome služiti?! Je li moglo bez toga?

U katoličkoj tradiciji, posljednji tjedni liturgijske godine usmjereni su na promišljanje o „četirima posljednjim stvarima“ koje slijede na kraju zemaljskog života svakoga čovjeka: smrt, sud, nebo i pakao.

Ususret nadolazećoj svetkovini Svih svetih i blagdanu Dušnoga dana kada smo ponovno suočeni s otajstvom ljudskog života i smrti, donosimo kratki pregled crkvenog nauka o „posljednjim stvarima“: smrti i vječnom životu, pojedinačnom sudu, vječnoj nagradi ili kazni i čistilištu.

Ova priča, koju je podijelio obiteljski prijatelj, svjedočanstvo je o snazi ​​molitve, zagovoru Blažene Djevice Marije i Isusovom obećanju da će biti s nama u našim posljednjim trenucima. To je podsjetnik da čak ni pred licem smrti nismo sami i da nam naša vjera može donijeti utjehu i sigurnost vječnog života.

"Ne želim ostati izvan raja jer tamo će biti svi ljudi koje volim. I ne samo to! Pa i zbog onih koje volim, a koji neće završiti u raju, lakše ću podnijeti bol što ih nema jer će Isus biti tu", piše u novoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.

Knjiga Postanka opisuje neimenovanu rijeku koja teče iz Edenskog vrta, dijeleći se na četiri rukavca: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. Međutim, kao što je često slučaj s topografskim referencama u Svetom pismu, ove rijeke nisu samo zemljopisna obilježja.

Kad si u iskušenju, izmoli „Zdravo Marijo“ i Marija će zgnječiti glavu zmiji, đavlu….probaj.“ Sveta Marijo, Majko Božja, moli sada za nas grješne...” Marija nam dolazi u pomoć, Marija moli kako smo je molili, i izbavljeni smo od napasti; nećemo pasti ako to ne želimo.

Nedvojbeno je da su životinje stvorenja koje svojim postojanjem slave Boga, a ono što ih još čini veličanstvenijim jest to da nam je Bog dopustio da se s njima sprijateljimo. No, idu li životinje u raj?

Nije važno što imamo ili nemamo ovdje na zemlji. Posao svakodnevnog života važan je posao, ali nije najvažniji posao na koji smo pozvani. Naš najveći posao na zemlji je surađivati ​​s Božjom voljom u sadašnjem trenutku kako bi nas Duh Gospodnji mogao preobraziti na svoju sliku. Ako to propustimo, koliko god naporno radili na karijeri ili drugim stvarima, izgubili smo sve!

Jednom me jedna osoba s podsmijehom na licu i podrugljivim tonom u glasu upitala: "Ti želiš biti sveta?!" Pomislila sam: "Zar ne želi to svatko?"