Nema boljeg izvora mudrosti o vrijednosti rada i boljeg uzora za radnika od života Isusa iz Nazareta, koji je izučio zanat tesara i bavio se tim zanatom za života, Sveta Obitelj uzor je radničke obitelji.

Pravi odmor, poučavao je, omogućit će osobama da razmotre "male događaje svakodnevnog života u njihovom odnosu s većom dobrotom koja ih okružuje."

Osobito je važno da na mjesnoj razini Crkva češće digne svoj glas protiv takvoga izrabljivanja radnika jer je njezina šutnja ponekad teža i od samoga jarma. Ako itko, mi bismo u Crkvi trebali znati što znači kada Isus kaže: „Vrijedan je radnik svoje plaće”.

Pomiriti radne i obiteljske obveze nije uvijek jednostavno. Možemo mnogo naučiti od Svete Obitelji, kako nas ovaj novi članak u nizu o posvećivanju posla podsjeća.

Kao što se glina predaje lončaru, tako se čovjek predaje Bogu; kao što najtvrđa stijena popušta kiparu koji joj zadaje dobre, bolne udarce, ali je ipak oplemenjuje, dajući joj ljepotu oblika - pečat svog genija - tako i čovjek, ustrajući u kušnji, izlazi iz svake kušnje sličniji slici Božjoj.

Posao se mora obavljati ne samo za vremenito dobro, već i za vječno. Rad ne obuhvaća samo zadatak života na zemlji, nego i zadatak vječnog života.

U intelektualnom radnom stolu nalaze se ladice, svaka ispunjena s nekoliko alata. Sa svakim projektom koji dobrovoljno preuzmemo ili koji nam je dan, alati postaju neophodne komponente za obavljanje posla. Tu su vaši pouzdani "uvijek potrebni" alati kao što su metar savjesti, uže krunice koje vas veže uz Gospin savjet, priručnik s uputama Biblije i Katekizma te čekić i čavli jednostavnih molitvi koje ste naučili kao dijete.

Na pitanje mogu li se moliti dok radim, u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovorio je vlč. Ljubo Vuković.

U poruci koju je papa Franjo u ponedjeljak 28. kolovoza poslao čelnicima francuskih poduzeća, okupljenima od 28. do 29. kolovoza u Parizu, a koju je pročitao biskup Nanterrea mons. Matthieu Rougé, lik gospodarskoga vođe Papa naziva „protagonistom općega dobra i nasljednikom svetoga Josipa tesara“.

Majka Elvira je 1983. otvorila kuću prvotno namijenjenu za narkomane. Mnogi su se protivili njezinom pothvatu, uključujući njezine nadređene u samostanu: „Ti nisi spremna, nemaš dovoljno naobrazbe...“, ali ona se pouzdala u Božju providnost. Počela je od nule, s Bogom. Danas ta zajednica – Cenacolo – broji 61 bratovštinu u 18 zemalja svijeta.