Jedinstvo s Ocem je točka odmora, ali ne odmora kakvog zamišljamo u svojoj glavi. To je odmor u preuzimanju tereta. Reklo bi se: aktivni odmor! Odmor poslanja. Odmor u volji Očevoj! „Ne, Oče, kako ja hoću, nego kako hoćeš ti!“, jecao je Sin u Getsemaniju.

"Bog je utjelovljenjem pokazao da ne postoji sramotan ili nedostojan rad, a svojim skrovitim životom Isus pokazuje da i rad može biti put posvećenja", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud.

Sjećam se poučne priče iz stare školske čitanke, mislim da se zvala Sunce i vjetar. Kladili se sunce i vjetar, kaže ta priča, tko će prije skinuti šešir putniku na putu.

Kakve li nakaradnosti među katoličkim muškarcima današnjice... Jedni su pasivni promatrači koji obiluju u "Božjoj ljubavi" i ne rade ništa, a drugi su gorljivi "apologeti" do te mjere da brane i samoga Boga od njega samoga...

"Bog se toliko otvorio nama ljudima, toliko je sebe učinio ranjivim da je čak dopustio da ga ubijemo", istaknuo je vlč. Tomislav Šagud u svom promišljanju o Presvetom Srcu Isusovom koje prenosimo u cijelosti.

"Život nije priča o princezi, princu i dvorcu u oblacima... Život je ispit", stoji u promišljanju koje je na svom Facebook profilu podijelio p. Stjepan Ivan Horvat.

Ostaviti trag! Taj poticaj pokreće mnoge. Pa se ljudi trude izgraditi kuću, posaditi stablo... Napisati vrijednu knjigu, naslikati ili skladati nešto osobito lijepo... Uzdići se na visoke položaje, priskrbiti si počasna zvanja...

Izgubili smo i zajedništvo i osjećaj za baštinu, za ono što smo naslijedili, što su nam drugi ostavili, osim ako je to bogatstvo u komu možemo uživati čim nam predak zatvori oči i najčešće to olako potrošimo i proigramo. A stari su narodi, osobito istočnjaci, silno cijenili baštinu.

Sve žrtve jaganjaca i ovnova nisu bile dovoljne da ljudsku savjest očiste od mrtvih djela, zato se Sin sâm ponudio za žrtvu da očisti naše duše do dna i da nas unese u samo Nebo. Njemu magarac nije nosio drvo za žrtvu.

"Svake godine sve je više svijeća koje treba zapaliti. I onda nam je žao što nije bilo dovoljno vremena", podijelio je u promišljanju na svom Facebook profilu p. Stjepan Ivan Horvat.