"Čovjek se ne može načuditi kako mu polazi za jezikom uvijek lagati, a da zvuči kao istina", piše fra Ante Vučković na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Crkva nam ističe dvije riječi koje možemo ponijeti sa sobom u došašću i vraćati im se u svakodnevnim molitvama i razmišljanjima.

"Tko propusti trenutak, pravo vrijeme, povijesni kairos i previdi znakove vremena, čeka ga sud. Na sudu mu se ne će ništa darovati. Stoga je krajnje vrijeme za obraćenje i prihvat Isusa sa svim posljedicama, sa svime što on u svojoj osobi iziskuje od svakoga od nas", naglasio je fra Tomislav Pervan u svom promišljanju o današnjem evanđelju (Lk 12,54-59). Promišljanje vam u cijelosti donosimo u nastavku.

"Pouzdaje li se čovjek samouvjereno u svoje sile, u svoju samosigurnost, može se dogoditi da poklekne i u odlučnom trenutku postane Juda ili Petar ili pak svi ostali koji ga u Getsemaniju sama ostaviše i pobjegoše. Sačuvaj nas, Gospodine, od naših potajnih grijeha i pritajenih izdaja", poručuje svećenik Hercegovačke franjevačke provincije fra Tomislav Pervan.

Samo ono što si dao to je tvoje. I uvijek možeš dati.

"Tko sam i kako sam išao kroz život - Ti ćeš jednom čitati na mom križu i na tom kako sam ga nosio", piše fra Ante Vučković na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

„Ostajem katolik usprkos onome što sam vidio jer biram rasti radije nego biti djetinjast“, fr. Socrates B. Villegas napisao je u svom promišljanju za Facebook stranicu „The Australian Catholics Page“ u kojem je naveo razloge zbog kojih ljudi ostaju u Katoličkoj Crkvi.

Koje čudo trebamo da povjerujemo? Što je naše lomljenje kruha u kojemu ćemo prepoznati Gospodina? Što nam je potrebno da uskliknemo „Doista uskrsnu Gospodin“, da shvatimo da se ima smisla i dalje nadati, da Bog ne samo što odgovara na naše molitve, već nam daje više nego što možemo i zamisliti?

Lekcija peta me uči: ne boj se samoće. Ne boj se samoga sebe. Ne boj se svojih misli i svojih strahova. Onome tko u Boga vjeruje, tišina daje mogućnost slušanja u razumijevanja koje ide onkraj običnoga.

Vjera uvijek ostaje tamna spoznaja: razum daje jasnoću i svjetlo, vjera daje sigurnu, nepokolebljivu, ali neodređenu spoznaju koja se znanstvenom umu može činiti nedovoljnom.