Unutarnja tišina nije luksuz za redovnike. To je potreba za svakog vjernika. Provjeri kako to možeš primijeniti u svojoj svakodnevici.

Koji su to lažni vjernici? Kako ih prepoznati? Kako ne biti i sam lažni vjernik? To su tri pitanja koja su mi u posljednje vrijeme od posebne važnosti. Pokušao bih odgovoriti na njih, razlikujući dvije vrste lažnih vjernika, piše Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakuletetu u Đakovu.

Zanimljiv je obrat koji se dogodio s Kristom glede pogleda na bogatstvo. U Izraelu je bogatstvo bilo znak Božjeg blagoslova. Krist na svakom koraku veliča siromaštvo. Prvo mu je blaženstvo ono: „Blago vama siromasi!“

Malenost sama po sebi ne znači ništa. Ona tek dobiva snagu i smisao u veličini. Nema smisla biti samo malen niti samo velik, nego jedno i drugo. Mala Gospa je ujedno i Velika Gospa. Mali Isus je ujedno i veliki Bog. Gospa je velika jer je malena.

Božja je prisutnost čovjekov dom gdje god on bio - što god mu se zbivalo.

„Svi smo pozvani moliti za duhovna zvanja, da Gospodin pošalje one koji će ga na izravniji način naviještati svojim potpunim predanjem, koji će ga donositi u sakramentima i koji će već u ovom životu naviještati onu stvarnost vječnoga života u kojoj će sve ostale stvarnosti izgubiti svoju važnost“, poručio je na društvenom mrežama o. Jakov Milić, bosonogi karmelićanin.

Promišlja karmelićanin o. Jakov od Križa Milić.

U čemu se sastoji radost uskrsne vjere? Što je to što kršćanina iz temelja razlikuje od pripadnika drugih religija? Zašto je stvarnost eshatološke vječnosti, koja započinje već ovdje na zemlji, suvremenom društvu tako teško pojmljiva – do te mjere da se kršćanstvo sve češće svodi na tradicionalni folklorni element naroda kojem pripadamo, bez dubljeg, osobnog i duhovnog značenja?

Čovječanstvo nikada ne bi trebalo prestati diviti se činjenici da je Bog odlučio biti blizak ljudima – i to na način koji nitko nikada ne bi očekivao. Da se piše scenarij za neki televizijski projekt, sigurno bi se pojavila ideja o čovjeku koji želi postati nešto više nego što jest. No, bi li itko napisao priču u kojoj Bog želi postati ono što je stvorio?

Kada se umjetnički doživljaj rodi iz nutrine čovjekova bića, iz srca, nastaje unikatno spontano stvaralaštvo neponovljivih kvaliteta, spoj vidljivoga i nevidljivoga, tjelesnoga i duhovnoga, što čini „most između neba i zemlje”.