Pročitajte zanimljivu prispodobu o dvojici koja su širila Evanđelje i brojnima koji su ostali zaslijepljeni.

Ostaje nam snivati i tražiti, kucati i otvarati i pronalaziti snažne izvore Božje prisutnosti po uzoru na Franju iz Asiza, i to u ranama i boli, u siromaštvu i jednostavnosti jer Krist je baš tamo, a rane koje mirišu na smrt postaju Dar ako u njima susretnemo onoga tko je Smrt pobijedio Životom.

„Točno je da smo tijekom cijele karantene mnogo više koristili mreže negoli obično, ali upravo zato smo postali svjesni koliko su nedovoljne i beznačajne u usporedbi s najobičnijim rukovanjem. I prije smo se rukovali, ali s mobitelom u ruci, odgovarajući na pozive i poruke.“ U nastavku pročitajte dio razmišljanja fra Janka Ćure o usporedbi životnih vrijednosti prije i nakon pandemije koronavirusne bolesti.

"Ne rasuđujemo svoje vrijeme jer ni nemamo vremena za svoje vrijeme", poručuje fra Ante Vučković na svojim društvenim mrežama.

"Vrijeme je da otkrijemo svježinu Kristove Riječi u ovome vremenu u kojem živimo i donesemo je jedni drugima na način koji će danas biti razumljiv, shvatljiv i plodonosan", poručuje fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Promišljajući o različitosti u svjetlu Božjega pogleda, želimo spoznati ne samo svoje lice nego prije svega lice drugoga kako bismo u tom dijalogu „ja” – „ti” licem u lice mogli graditi „mi” koje neće resiti uništenje i negiranje, nego prihvaćanje i pripadnost, sloboda i ispunjenje.

Slutim da je djeci današnjega vremena teško, mnogo teže nego nama koji smo se suočavali s različitim teškoćama. Teško im je jer nisu odviše u prilici otkrivati ljepotu truda i čežnje, silinu čudâ koja iz njih izviru.

Nisi samo broj ni dio mase, nego dijete Božje koje ima svoje poslanje.

Bližnji mi nije blizak krvlju, ni srodan podrijetlom, sličan statusom, nalik svjetonazorom, niti bilo kakvom pripadnošću. Po tomu mi je dalek i upravo zato je moj bližnji.

"Čim maknem štit od laži pred tim jednim čovjekom, Bog mi može prići i uliti u mene mir, radost, snagu, spasenje", piše župnika Pomera i Premanture don Antun Nižetić.