Uz blagdan Svijećnice ili Prikazanja Gospodinovog u Hramu želimo podsjetiti na veličanstvenu, a mnogima nepoznatu činjenicu da Hrvatska, točnije Dubrovnik već gotovo tisuću godina čuva tu najdragocjeniju tkaninu na svijetu, materijalnu uspomenu Isusovog djetinjstva, Isusovu pelenicu u koju je bilo umotan u jednom od najvažnijih trenutaka naše vjere, Prikazanja u Hramu ili Svijećnice.

Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinovog u Hramu ili Svijećnicu. Ovim blagdanom završava proslava Božića.

Donosimo ulomak iz posljednje propovijedi bl. Alojzija Stepinca napisane vlastitom rukom samo osam dana prije smrti. Nadbiskup Stepinac je na misi 2. veljače 1960., kad je posljednji put propovijedao, blagoslovio svijeću i rekao župniku Vranekoviću kako će je ove godine sigurno trebati. Osam dana nakon Svijećnice župnik Vraneković pružio je umirućem kardinalu goruću svijeću koju je blagoslovio na blagdan Svijećnice. Nekoliko minuta kasnije kardinal Stepinac je umro.

Hodati u svjetlu znači živjeti pošteno, krjeposno, čestito, bez grijeha. Krist je svjetlo koje je došlo na ovaj svijet. Vjera daje svjetlo. Ona je nutarnje svjetlo koje se ne gasi. U tom svjetlu uspostavljamo živi odnos s Bogom nevidljivim i vječnim. Svjetlo je simbol života, sreće i radosti. Tama je simbol smrti, nesreće i tuge.

Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju, a za uzvrat roditelji djeteta dužni su janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. S djetetom Isusom polazi u hram u pratnji Josipovoj.

Isus Krist je Svjetlo svijeta, pobjednik nad svakom tminom, on je rastjerao mrak tame ovoga svijeta i zato je normalno da mi vjernici ne budemo zarobljenici mraka, pesimizma, smrti. Krštenjem smo pritjelovljeni Kristu, postali dijelom Crkve i dobili milost i zadaću koju svojim životom trebamo vršiti.

Na blagdan Svijećnice, 2. veljače, svečano je proslavljen Dan posvećenog života u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću. Euharistijsko slavlje bila je ujedno i zahvala Gospodinu na daru 25 godina redovničkih zavjeta s. Danijele Terezije od Sv. Obitelji (Licul), priorice ovog samostana. Sv. misu predslavio je isusovac, p. Niko Bilić.