Pisao sam o molitvenom životu obitelji Martin, zavideći im na miru koji su imali bez televizije i interneta, bez videoigara rabijatna sadržaja i kako se, poput njih, trudimo u našoj obitelji imati vrijeme igre s djecom, druženja s drugom djecom, kao i mali zajednički molitveni trenutak.

I mi u ovom korizmenom vremenu možemo poput sv. Male Terezije imati oči za druge, probuditi svoju domišljatu ljubav i priteći bližnjemu u pomoć. Ponekad je potrebno samo nekoga saslušati, otići mu u posjetu ili oprostiti nanesenu nepravdu, a nekad je dovoljno samo pružiti nekomu ruku, darovati mu osmijeh i pogled pun ljubavi i nade.

„Budući da revnost karmelićanke mora obuhvaćati cijeli svijet, nadam se da ću milošću dragoga Boga biti korisna više nego dvojici misionara, i nipošto ne bih mogla zaboraviti moliti se za sve, ne zapuštajući obične svećenike, kojih je dužnost katkada isto tako teška kao i dužnost apostola koji propovijedaju nevjernicimaˮ, zapisala je sv. Mala Terezija u „Povijesti jedne duše“.

Pred svakog od nas stavlja se isti izbor, da iz košare Božje ljubavi izaberemo samo jednu vrpcu ili da poput Terezije odaberemo cijelu košaru, da biramo, hoćemo li činiti puno ili malo za Gospodina, da biramo hoćemo li sijati škrto ili obilato (usp. 2 Kor 9, 6.). Što god izabrali, valja nam imati na umu da, „Bog ljubi vesela darivateljaˮ (2 Kor 9, 7).

Slavlje Božića i slike jaslica tako ljupko i lijepo prate misli svetice i najmlađe naučiteljice Crkve, karmelićanke sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Ona nosi ime baš po Njemu, našem Božiću, Djetetu Isusu, a ona sama najljepši je "Isusov cvjetić" i stoga ova objava želi biti svojevrsno duhovno dizalo prema Njemu.