„Nemoj se skrivati iza svojih zidova glumljene savršenosti i dopusti Bogu da ih sruši i da od ruševina sagradi nešto što je od početka u tebi predvidio i zavolio“, piše brat Jakov od Križa Milić.

Katolička Crkva poziva sve vjernike na istinsku svetost, neovisno o životnom staležu ili pozivu. Na putu rasta u svetosti vrlo je važno prepoznati i izbjeći zamke perfekcionizma.

Perfekcionizam je gotovo uvijek pogrešno sredstvo za postizanje nekog dubljeg cilja. Želimo ljubav, odobravanje, potvrđivanje, prihvaćanje, mir, ali težimo biti savršeni zaposlenik, savršeni roditelj, savršena domaćica, savršena… što god. Ali što više radimo na tome da budemo savršeni, to smo dalje od zadovoljavanja stvarne emocionalne potrebe koja pokreće naš perfekcionizam.

Savršenstvo nas približava Bogu, dok nas perfekcionizam odvaja od Njega. Možemo biti savršeni. Možemo postati baš ono što želimo biti – savršeni, a ipak oslobođeni od svakoga perfekcionizma, piše Shannon Whitmore, donoseći razliku između Isusove zapovijedi “budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” i borbe s perfekcionizmom.

Iako smo doista pozvani biti savršeni (Mt 5, 48), perfekcionizam je karakterna mana. Perfekcionizam podrazumijeva da drugima namećemo nedostižan standard savršenstva, što zapravo proizlazi iz našeg neprihvaćanja samih sebe. Tražite li možda i vi savršenu "Mariju" ili "Josipa" i jeste li možda zbog toga još uvijek sami?