Sveti Josip ostaje nam savršen uzor u prihvaćanju i vršenju Božje volje u našem životu. Unatoč vlastitim strahovima i brigama, ostavio je svoja razmišljanja i osjećaje po strani da bi odgovorio na Božje poticaje.

Svi koji su mislili da mogu proći ovim svijetom tiho živeći kršćansku vjeru bez ikakvih sukoba ili tegoba – možda nisu svjesni da to nije lako ostvariti. Suočeni s prijetnjom uništenja obitelji i bezbrojnim drugim pritiscima, kršćani moraju živjeti drugačije od svijeta.

Iako je sveti Ivan od Križa bio mistik, suvremeni kršćanin koji teži jedinstvu s Bogom još uvijek može mnogo toga naučiti iz njegova života.

Praćenje javne osobe koja oko sebe okuplja veliko mnoštvo često poistovjećujemo s uspjehom. Ako se veličina njegova mnoštva počne smanjivati, počinje se smanjivati ​​i njegov značaj. Prisjetimo li se koliko je često Isus upozoravao ljude koje je izliječio da nikome ne govore o tome, mogli bismo bolje razumjeti njegov pomalo oštar poticaj mnoštvu koji čujemo u današnjem Evanđelju.

Prema svjetskim standardima, pa čak i među većinom drugih kršćana, živjeti Kristovim životom vrlo je teško. To može rezultirati gubitkom prijateljstva, odnosa, bogatstva i moći. Trebamo li se bojati gubitka tih stvari ako se doista stavimo u Božje ruke?

Kakav bi bio život, kakav bi bio naš svijet kada bismo svi eliminirali "ali, prvo..." iz našeg odgovora na Božji poziv?

Isus šalje sedamdeset i dva učenika na misionarsko putovanje, dajući im značajan duhovni autoritet. Nije li to bilo riskantno?