U javnosti nas se uči i potiče da izražavamo svoje mišljenje, te da tako pokažemo svjesnost i slobodoumnost. No to često završi u svađama i raspravama, i ne uvijek na kulturan i uljudan način. Unatoč svemu, navikavamo se na kritiziranje i mrmljanje, prozivanje i vrijeđanje, kao na neko svoje pravo, a javno mnijenje, mediji i društvo nas u tome svesrdno podržavaju.
Mrmljanje nas ispražnjuje, a molitva nas uzdiže. Misli ne možemo zaustaviti, ali ih zato možemo pretvoriti u molitvu u trenutku kada počnemo mrmljati kako nas ne bi udaljile od Boga i okoline te nam ukrale životnu radost.
"Naše mrmljanje se često pretvori u trač i ogovaranje u koje uvučemo i druge osobe. I samo smo proširili svoj gnjev i svoje nezadovoljstvo, zaprljali i svoju i tuđe duše, a ništa se nije promijenilo nabolje. Kad mrmljamo kao da dolijevamo ulje na vatru, u sebi potičemo bijes kojeg bismo trebali smiriti", piše na društvenim mrežama svećenik i kantautor duhovne glazbe fra Marin Karačić . Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?