„Mlađi sin, kao i svi mi, gladan je ljubavi, želi biti voljen. Ali ljubav je dragocjeni dar, s njom valja pažljivo postupati. On je, naprotiv, rasipa, prodaje se i ne poštuje se. Primjećuje to tek u vrijeme bijede, kad nitko za njega ne mari. Postoji opasnost da u tim trenucima počnemo prositi ljubav i vežemo se za prvog vlasnika na kojeg naiđemo.“

U vremenu preduskrsnih ispovijedi, prispodoba o razmetnom sinu i milosrdnom Ocu može nam poslužiti kao ispit savjesti da razmislimo koliko puta smo se puta odlučili tražiti sreću bez Boga, izbjegavajući teškoće i napore. Svoje razmišljanje o ovoj prispodobi podijelio je na svojim društvenim mrežama o. Jakov od Križa, bosonogi karmelićanin.

Tema milosrđa draga je evanđelistu Luki. U evanđeoskom ulomku IV. korizmene nedjelje milosrđe je glavna karakterna osobina i pokretač djelovanja oca koji ima dva sina. I dok smo često ovaj tekst iz 15. poglavlja Lukina evanđelja nazivali i razumijevali kao prispodobu o izgubljenom sinu, pažljivo slušanje i razmatranje toga teksta otkriva nam da je u njemu više riječ o milosrdnom ocu koji je središnja figura prispodobe.

Katolička karizmatska zajednica "Angelus" objavila je novu autorsku pjesmu pod nazivom "Otac milosrdni". Pjesmu poslušajte u nastavku.

Više puta čula sam prispodobu o milosrdnom ocu, ali mi ništa nije značila, sve do onog trenutka kada sam spoznala da ‘sindrom‘ starijeg sina živim u svom srcu.

"Problem je taj što počinjemo razmišljati o Bogu kao sucu, udaljenom i teškom, koji čeka da odmjeri kaznu za svako naše kršenje njegova zakona. Vjerujemo u apstraktnom smislu da je dobar i da nas voli, ali ipak ne možemo pobjeći od činjenice da je spreman nasrnuti na nas u trenutku kada prekršimo najmanju zapovijed zakona. Strah počinje dominirati našim odnosom s Bogom. Grješnici kakvi smo, ne možemo, a da ga ne vidimo kao protivnika kojeg treba izbjegavati, a ne kao oca kojeg treba ljubiti."

Ponekad zaboravimo da Bog, za razliku od naših zemaljskih očeva i dalje ostaje glavni primjer istinskog očinstva. Kad Boga nazivamo "Ocem", često ga je lako usporediti s vlastitim iskustvom očinstva. To često uprljaju očevi koji napuštaju obitelji, varaju supruge ili zlostavljaju djecu. Mogli bismo si pomisliti: "Ako je Bog" otac ", on mora biti užasna osoba!" Ipak, ovo nije Božje očinstvo.