Ako iskreno stanemo pred Boga i pred sebe, vidjet ćemo da brigom apsolutno ništa ne možemo promijeniti, osim možda dobiti čir na želucu. Briga ne čini, ona jede, ona uzima mir, ona otupljuje prosudbu i oslabljuje volju za djelovanjem.

„Međutim, uvijek osjećam isto smiono pouzdanje da ću postati velikom sveticom jer ne računam na svoje zasluge, kojih uopće nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetostˮ, piše sv. Mala Terezija.

Nježna roditeljska ljubav puna prihvaćanja, povjerenja i pouzdanja priprema srce Male Terezije da Boga prepozna kao milosrdnog Oca koji ljubi majčinskim srcem i da se bez straha preda toj ljubavi jer, kako kaže Svetica: „Dragi Bog je nježniji od svake majke.ˮ

O danu Terezijina ulaska u Karmel sv. Ljudevit Martin piše: „…Jučer je Terezija, moja mala kraljica, ušla u Karmel! … Samo Bog može tražiti tako veliku žrtvu… Nemojte me žaliti jer je moje srce preplavljeno radošću.“

Nemojmo gledati na našu krhkost kao na neprijateljicu, već kao na saveznicu naše svetosti, dopuštajući Bogu da njegova svemoć čudesno iskoristi naše slabosti za Njegovu veću slavu.

Slabost prihvaćena s poniznošću i povjerenjem otvara prostore za još snažnije i slobodnije Božje djelovanje. Sv. Mala Terezija svoje povjerenje temelji na činjenici da Bog u svojoj pravednosti uzima u obzir naše krhkosti.

Stoga sestro, brate, osjećaš li se slabim i krhkim u trenutku dok čitaš ove retke – ne boj se, jer Božja te milost neće iznevjeriti i upravo ti je ta milost dostatna jer kad smo mi najslabiji, Božja moć i Njegova snaga najviše se očituje.

„Druga je zapovijed jednaka prvoj: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Ja sam se osobito trudila da ljubim Boga i ljubeći Njega shvatila sam da se moja ljubav ne smije očitovati samo riječima, jer „neće oni koji govore ‚Gospodine, Gospodine!‘ ući u kraljevstvo nebesko, nego oni koji vrše volju Božju“, zapisala je sv. Mala Terezija.

Svrha molitve i svakog povlačenja u samoću uvijek su „djela, djela!“, kako to uči sv. Terezija Avilska. Dakako, ne smijemo bježati od molitve i povučenosti čim nas zahvati kakva suhoća, ali dobro je ponizno osluhnuti ne daje li nam time Bog znak da želi da se naša molitva pretoči u konkretna djela ljubavi prema bližnjemu.

Sv. Mala Terezija imala je „opasne“ pokore – trudila se biti pozorna na svaku priliku da učini kome kakvu malu uslugu, da šutke uredi što bi našla neuredno, da se usteže od prigovaranja, da sa smiješkom susreće i one sestre koje su joj svojim ponašanjem zadavale nevolje, da se spremno ponudi i za one poslove koji su joj bili naporni ili dosadni...