Uz Majčin dan koji se obilježava druge nedjelje u svibnju – mjesecu posvećenu najizvrsnijoj Majci dr. s. Valerija Kovač, profesorica i tajnica Hrvatskog mariološkog instituta pri zagrebačkom KBF-u iznijela je za Katolički tjednik Nedjelja.ba nekoliko snažnih misli o Blaženoj Djevici Mariji.

Marija je Bogu rekla „DA“ i zato Bog njoj ne želi reći „NE“. Najveći pothvat u ljudskoj povijesti Bog je započeo preko jedne skrovite, neuke i ponizne žene.

Pred nama je svibanj, mjesec Blažene Djevice Marije, koji nas poziva na poseban način ući u otajstvo Marijina života. Ona je, prema riječima svetog Ljudevita Montfortskog, najbrži, najkraći i najlakši put do Isusa.

Na svojem Facebook profilu "Odmor duše" fra Zvonko Benković podijelio je svoje razmišljanje o Mariji. Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.

Sluga Božji, nadbiskup Fulton Sheen primjećuje da “ova ​​žena gleda niz duge hodnike vremena i vidi tamo nepoznate ljude Afrike, Azije, Kine, Japana. . .” Povijesno i zemljopisno, Marija je za svakoga. Njezino majčinstvo ne poznaje ograničenja.

Sveto pismo, predaja i sveci svjedoče o ulozi Marije kao Božje izabranice u porazu zlih duhova.

"Marija, upravo jer je skromna i ponizna, ima srce koje kuca za cijelo čovječanstvo. Kada molimo Gospu, obraćamo se njezinu majčinskom srcu koje želi zagrliti cijeli svijet. Drugo blago naše molitve, istinska hrana duše, jest euharistija. Isus nam je ostavio u rukama najdragocjenije blago na svijetu, najdjelotvorniji lijek za ozdravljenje rana na srcu, čudesno svjetlo za izlazak iz tmina zla", poručila je Majka Elvira.

Slušajući nauk o Marijinu djevičanstvu, često smo zadovoljni objašnjenjem o čudesnosti Isusova začeća. Ipak, doktrina ide dalje od ove puke činjenice, baveći se njegovim rođenjem i Marijinim stanjem nakon Isusova rođenja. Kako Katekizam kaže: “Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu Sina Božjega postalog čovjekom.” (br. 499)

"Bijaše zacijelo sat nakon porođaja kad Marija pozove svetog Josipa koji još uvijek bijaše u molitvi. Kad joj se približi, u pobožnosti, veselju i poniznosti baci se ničice, a Marija ga opet zamoli da pogleda sveti dar neba. Tad on uze Isusa na ruke… Potom ga (Marija) položi u jasle, što bijahu ispunjene rogozom i drugim mirisnim biljem, iznad kojih bijaše prostrt pokrivač, koji je visio sa strana", zapisala je blažena Anna Katharina Emmerich.

"Marija odlazi Elizabeti da vlastitim očima vidi Božje čudo. Osvjedočila se da Bogu ništa nije nemoguće te dobila polet i snagu za ustrajnost u vremenima briga i nevolja koje ju tek očekuju", piše vlč. Tomislav Šagud.