Može se dogoditi da ti je život nabacao smeća oko toga hrama, moguće da je vrijeme za generalno čišćenje i istjerivanje trgovaca iz predvorja hrama, kako je to Isus učinio, ali nipošto nije istina da si ti sam smeće ili išta manje od savršenog Božjeg stvorenja, jer Bog ne stvara ništa manje od savršenoga.

Nju bi mogli sročiti ovako: "Dozvoli da te ispunim ljubavlju. Traži ju, jer ti se daje neizmjerno i imaš pravo, ali iznad svega potrebu za njom! Bez nje tvoje srce ostaje prazno i nemoćno, tvoj Duh se povodi i slijedi ono što Ljubav nije, a tvoj um sjedi u tami i zabludi misleći da ljubi ispravno i ono što je sveto."

Na petnaestu nedjelju kroz godinu u evanđelju slušamo Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu kojom nas Isus poziva na ljubav prema bližnjemu poučavajući kako se prema svakom čovjeku trebamo odnositi kao prema samom sebi. U nastavku prenosimo promišljanje o ovoj prispodobi koja nas upućuje da se zapitamo "Tko je moj bližnji i kako se prema bližnjemu trebam ponijeti?" Ovo nedjeljno evanđelje podsjeća nas kako nam Bog nije daleko nego se nalazi u svakom potrebitom čovjeku među nama, a po odnosu prema njemu bit ćemo suđeni od Boga na Posljednjem sudu.

Ljubav je snaga za život. To je ono što motivira ljude da svaki dan ustanu i idu dalje. Ljubav daje životu svrhu i smisao. Gdje god pogledaš, možeš vidjeti ljude koji traže ljubav… ali oni traže na krivim mjestima. Bog je ljubav, i oni nikad neće naći ono što traže dok ne otkriju Njega.

„Podnosite jedni druge iz ljubavi.“ Ne zbog toga što nemamo drugog izbora, ne samo zbog toga što „pametniji popušta“, ne samo zbog toga što smo u podređenom položaju, nego iz ljubavi. To je i Isus učinio.

Svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi u Širokom Brijegu fra Dane Karačić u duhovnom se poticaju za Radio Mir Međugorje osvrnuo na ulomak iz evanđelja u srijedu, 9. ožujka, a njegovo promišljanje prenosimo u nastavku.

Bit kršćanske vjere svodi se na tri osnovna zahtjeva koja su postavljena pred svakog čovjeka da ih poštuje, a to su ljubav prema Bogu, ljubav prema svakom čovjeku i vjera u Isusa Krista.

"Ne može nam netko drugi biti zakrpa, ne možemo tuđe živote privijati na svoje rane i očekivati da će sve time proći i biti završeno. Neće se stvar riješiti ako uđeš u brak, u neki drugi odnos, ako odseliš", piše fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama.

Kršćanska se blagost iz pogrešaka bližnjega nikada ne izruguje. Nikada na njihov račun ne pretjeruje. Bez posebne potrebe o njima nikad ne govori. Kršćanska se blagost prema pogreškama bližnjega dobrohotno spušta, nastoji ih shvatiti, razumjeti; ako mora blago ih kori; ako upozoruje bližnjega na njih, čini to mirno, fino, obazrivo. Bez nervoze, bez povišenoga glasa, bez tona odozgo, bez ponižavanja bližnjega. Ponizno, jer možda su naše pogreške još daleko veće; krotko, jer nemamo pravo biti tuđi suci; u ljubavi, jer inače i u svojoj i u tuđoj duši postizavamo upravo obratno.