„Svi su ljudi nakon Adama padali u grijeh, nije se našao nijedan koji se mogao potpuno oduprijeti đavlu. Zato je Isus, ako je htio biti pravi čovjek, morao dopustiti da ga Sotona iskuša“, promišlja vlč. Tomislav Šagud na 1. korizmenu nedjelju.

Vjera raste u kušnji a „svaka vjernost treba proći kroz kušnju” isticao je i sv. Ivan Pavao II.

Tko se to od nas nije suočio s kušnjama? Ili bolje – promatrajući iz povijesne perspektive, koji se to svetac nije suočavao s kušnjom?

Korizma je vrijeme duhovne borbe, a postoje tri posebna neprijatelja protiv kojih se treba boriti tijekom ovog posebnog liturgijskog razdoblja. Mnogi duhovni pisci u Crkvi ukazuju na prvu poslanicu svetog Ivana kako bi razotkrili te neprijatelje.

„Đavao nas udara kad smo slabi i udara na čovjekovu vjeru, štovanje i pouzdanje u Boga! Đavlov interes je da se čovjek pretvori u kamen! I zato hladnoća srca danas u mnogim ljudima... Čovjek postaje kao kamen, a ne kruh drugima.” Ovo su misli gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića koji je u emisiji HKR-a Aktualno govorio o evanđelju prve korizmene nedjelje i susretu s tri kušnje koje je i Isus prošao u pustinji.

Posljednja Isusova kušnja - provokacija da siđe s križa povezana je s kušnjama koje Isus doživljava u pustinji. Kao pripremu za 1. korizmenu nedjelju pročitajte egzegetski komentar na čitanje nedjeljnog evanđelja koji za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

Istina je da Isusa privlače slomljenost i slabost. Ne divi se jakima. Voli slabe, posebno one koji to znaju. Oni koji pokreću njegovo srce su oni koji glasno viču poput Bartimeja u Evanđelju: "Sine Davidov, smiluj mi se!" i koji neće stati dok ne dobiju odgovor.

Đavao te neće kušati i iskušavati u buci u galami, jer to je njegovo tlo. On ti oduzme vrijeme, zaokupira ti pogled, ispuni ti uši kako ne bi u tišini svoga srca pronašao Boga, već slušao, gledao i hranio se onim što te drži u zabludi i laži.

Na ovom osamljenom, ukletom mjestu, Gospodin se suočio s napadima Božjeg neprijatelja kojima su podlegla sva druga ljudska bića.

"Mi bi rado sve obraćali riječima, ali teško bi obraćali djelima. Djela su trajna, a riječi su prolazne. I ako mi imamo riječi, a iza nas ne stoje autentičan život da ljubimo Isusa i da naša djela stoje iza tih riječi isti taj napasnik dođe vrlo brzo i ugura nas u težak grijeh i baš pred očima ljudi koje mi pozivamo Bogu i onda nas diskreditira i mi padnemo. Važno je poći prvo od sebe. Učimo se pobjeđivati napast u molitvi pa ćemo je naučiti prepoznavati i pobjeđivati i u aktivnom životu", poručio je fra Ivan Marija Đuzel.