8. srpnja 1990. nekoliko desetaka tisuća Zagrepčana prisustvovalo je tradicionalnom Zavjetnom hodočašću u Mariju Bistricu, najveće marijansko svetište u Hrvatskoj. Svetu misu predvodio je nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić, koji je u svojoj propovijedi naglasio: „Crkva ide u budućnost u novim prilikama opet sklopljenih ruku i moli za razboritost, ali i odlučnost onima kojima je hrvatski narod povjerio svoju sudbinu".

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 22. lipnja u Sošicama, pokraj jame Jazovka, misu zadušnicu za sve ubijene na ovom mjestu.

"Prije 76 godina ovo mjesto je postalo svjedokom zločina. Što je dublja šuma, što je dublja jama, vjerujem da je bila misao – to će se manje znati, zauvijek će zašutjeti. Bog nam želi reći o jamama grijeha. Želi nam progovoriti da kada čovjek baci u jamu drugi život, tada jama postaje njegov život. Ne može glas Božji u njemu zašutjeti. Savjest stalno govori. Pa i onda kada se osjeti sigurnim, da je zaboravljeno, Bog progovara tiho ali moćno: oni koji baciše druge u jamu sami u sebi imaju jamu, sami u nju padaju, padaju u svoj grijeh, padaju u svoju smrt. Mi želimo prije svega da svaka jama iziđe iz naše duše, da jamu Bog pročisti svojim hodom, svojim pogledom, svojim govorom. Da se i naše jame stope s njegovim grobom, s njegovom jamom, da iz naših jama progovori život. Mi želimo da iz ovih jama progovori život!"

Iz jame Jazovka, u pet intenzivnih radnih dana, izvađeni su posmrtni ostaci najmanje 814 osoba te se odmah po završetku ekshumacije pristupilo utvrđivanju minimalnog broja žrtava (MNI) temeljem brojanja bedrenih kostiju.