Čitajući Sveto pismo, uviđamo koliko je Bogu stalo do toga se oslonimo na njegovu moć i vodstvo. Kako bi smo to i mogli, potrebna je otvorenost Duhu Svetomu, potrebno je odgovoriti na njegov poziv.
Duhovno-rekreativni program pod nazivom „Ivan Krstitelj – glas koji viče u Ivancu“ održan je za djecu do 12 godina starosti u četvrtak 6. i petak 7. srpnja u Župi sv. Marije Magdalene u Ivancu.
Sveti Ivan Krstitelj, čovjek i prorok za kojega naš Spasitelj posvjedočio: "Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja" (Mt 11,11). Jedini je to svetac kojemu, između ostaloga, slavimo i spominjemo ne samo rođenje nego i smrt. Na njegov blagdan donosimo molitve koje možete moliti kako bi vas ovaj svetac zagovarao kod Gospodina.
Kada Ivan Krstitelj vidi Isusa kako se približava, on Ga identificira kao dugo očekivano Janje, i izričito navodi svrhu Njegova poslanja- da postane žrtva koja će odnijeti grijehe svijeta.
Krstitelj se naslanja na komad drveta. Ovo, naravno, upućuje gledatelja posebno na križ Isusa Krista. U svakom razdoblju učeničkog života, uključujući i došašće, svatko od nas mora shvatiti da punina kršćanskog života znači prigrliti križ. To znači osloniti se na Isusa, Raspetoga Gospodina, kao naš jedini izvor snage i nade.
Liturgijski gledano, Treća nedjelja došašća je drukčija od ostale tri. Ta se nedjelja naziva Gaudete, a ime joj dolazi iz latinskoga jezika i znači "radujte se!" Smisao posebnosti te Treće nedjelje došašća pronalazimo u Fil 4, 4, gdje Pavao poručuje Filipljanima: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!"
Ivan Krstitelj bio je vjerodostojan u onome što je radio. I svoju vjerodostojnost platio je životom, doslovno. Odrubljena mu je glava radi toga što je jednom suludom kralju i preljubnici rekao da ne smiju imati zabranjenu vezu i da to nije po Božjemu.
Današnji datum, 24. lipnja, nije slučajno odabran za ovu svetkovinu. Od toga datuma nadalje dani postaju sve kraći, a noći duže. Ivan je bio poput sunca na nebu: njegova se slava nakon Isusova dolaska počinje smanjivati, baš kao što i dani nakon 24. lipnja postaju kraći. Božić slavimo onda kada je noć najduža jer želimo istaknuti da je Isus došao u najveću ljudsku tamu, a Ivanje slavimo kada je dan najduži jer Crkva želi naglasiti Ivanovu poniznost, njegovu vjernost Bogu i svome poslanju, pa i na samom vrhuncu slave i moći, kada je đavlu najlakše ubaciti sjeme oholosti u ljudsko srce.