Štovanje Presvetoga imena Isusova imamo na poseban način zahvaliti svetom Bernardu iz Clairvauxa, pripadniku cistercitskoga reda, koji je u 12. stoljeću potaknuo i proširio ovo štovanje, piše Marito Mihovil Letica na Vatican News.

Bernardin je kao dijete ostao siroče te je djetinjstvo proveo u Sijeni, gdje su ga odgojile dvije tetke. Nakon studija književnosti i filozofije pristupio je Franjevačkom redu i nastavio svoje školovanje. Osobnim primjerim zalagao se za observanciju, strogo pridržavanje Pravila sv. Franje bez dodatnih tumačenja. Time je postao vođa toga pokreta.

"On, Isus, treba biti naša životna lozinka, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu", piše fra Tomislav Pervan.

Veliki putnik i propovjednik sv. Bernardin jasno je vidio kako se poganstvo ponovno ukorijenilo u Italiji. Lažni bogovi i lažna vjerovanja obmanjivali su ljude, ali svetac je dobro znao da "nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."