„Kako izgleda život čovjeka koji ne uzima, nego prima? Takav čovjek više ne gleda život, ljude, situacije kao nešto što mora osvojiti, kontrolirati i osigurati, nego kao dar koji mu je Bog povjerio.“, poručio je vlč. Domagoj Lacković u svojoj homiliji na 3. vazmenu nedjelju koju prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Mi kršćani prepoznajemo raspetoga i uskrslog Isusa Krista u svetoj Misi, kad slušamo njegovu riječ i razmišljamo o njoj i kad se hranimo njegovim presvetim Tijelom i Krvlju u svetoj Pričesti.

"Ovaj egzegetski rad nije toliko znanstvena kritika postojećim hrvatskim prijevodima koliko iskreni poziv na dublje poniranje u biblijski tekst te otkrivanje bogatstva Božje riječi, makar to bilo i preko određenih itekako smislenih nejasnoća koje pronalazimo u tekstu, a koje nipošto nisu njegovo osiromašenje, već naprotiv njegovo bogatstvo, naime njegova dubina i punina", za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

„Put u Emaus je naš put. Svi lutamo prema tuzi. Razočarani smo u život i svoje nade. Nakon uskrsnuća Isus je na svakom ljudskom putu. On nas upućuje na otkrivanje Njegove prisutnosti u Euharistiji“, potaknuo nas je na razmišljanje vlč. Branimir Budinski u emisiji „Pod križem“.

Tajanstveni Stranac na prašnjavoj cesti priprema dvojicu učenika da prepoznaju Uskrslog Isusa u lomljenju kruha.

Onaj tko je spreman umrijeti pokazujući put drugima – vrijedan je da ga slijedimo. Staviti ruku u vatru, put pokazati pa umrijeti – to čine hrabri. Može to biti na križu ili u jednostavnom svakodnevnom životnom događanju. Put koji tražimo u isto vrijeme jest put koji drugima pokazujemo.

Arheolozi misle da su pronašli mjesto važnog evanđeoskog događaja - susreta u Emausu.