„A vi koji ste mladi – živite i iskoristite pametno svoje vrijeme i darove koje vam je Bog dao. Nemojte odustajati od snova i dopustiti da vam okolina reže krila i gasi sjaj u oku. Možete i znate da ćete uz trud i Božju pomoć uspjeti,“ poručio je poznati hercegovački franjevac fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama.

Na primjeru Marijinog pohoda Elizabeti vidimo da onaj koji nosi Isusa nužno ide pomoći drugome. Samo takvi mogu ovome svijetu donositi mir. To ne mogu nikakve mirovne konferencije, jer u njima su ljudi koji ne nose Isusa.

Kako svjedočiti vjernost Bogu u malim svakodnevnim stvarima? Krenimo od svoje sobe, svoga dvorišta, svoga posla i obitelji, tu gradimo Kraljevstvo Božje, poručuje poznati dominikanac na društvenim medijima.

Salezijanac don Tomislav Lukač na svojim društvenim mrežama objavljuje kratke poticaje za mlade. U novom videozapisu pojašnjava zašto je važno da obitelji kroz vrijeme došašća zajedno pale svijeće na adventskom vijencu te najavljuje duhovni program kroz došašće sa savjetima koje će objavljivati svake večeri u 21 sat.

Ispred vicepostulature za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, vicepostulator vlč. Ilija Jakovljević pripremio je iz zapisa bl. Miroslava po jednu duhovnu misao za svaki dan u korizmi. U nastavku vam donosimo duhovnu misao za Čistu srijedu.

Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.

Osvijestimo se  i pustimo Boga da uđe u naše srce da rodi dobrim plodovima. A kako ćemo primiti Boga u svoje srce, primit ćemo ga ako se pokajemo za svoje grijehe i u svetoj euharistiji primimo živoga Boga. Samo je do nas je li želimo ili ne želimo.

Radostan kršćanin, prepušten je kršćanin Božjoj dobroti. To je vjerojatno lakše izgovoriti nego provesti u život, ali od nekud treba započeti. Prepuštajući Gospodinu svoje brige, kao što je to činio dobri don Dolindo moleći: Isuse, misli ti, dolazimo malim, ali sigurnim koracima i do radosti i postajemo svjedoci Uskrslog Isusa, poput onih koji su sa njime jeli i pili.  

Korizma je za nas najčešće samo jedan glas koji kaže da ne treba petkom jesti meso i da se tada moli križni put. Ali to je premalo za jednu pravu korizmu, koja je nešto puno dublje i više od toga. A ako ni ove godine ne napravimo taj snažniji i odvažniji korak u korizmi, bit će nam nevjerojatno žao čitavu vječnost, kako to da nismo iskoristili ovo malo vremena što smo ga dobili na zemlji...? Pročitajte razmišljanje prof. Ivančića!

Isus je uvijek tu u našem životu, ali ga mi trebamo prepoznati. I ne traži od nas da budemo netko drugi i drugačiji. Nego želi da pred njega iznesemo svoje bolesti, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje i svoje strahove. Da im dadne smisao tako što će ozdraviti naše srce svojom ljubavlju.