Ispred vicepostulature za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, vicepostulator vlč. Ilija Jakovljević pripremio je iz zapisa bl. Miroslava po jednu duhovnu misao za svaki dan u korizmi. U nastavku vam donosimo duhovnu misao za Čistu srijedu.

Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.

Osvijestimo se  i pustimo Boga da uđe u naše srce da rodi dobrim plodovima. A kako ćemo primiti Boga u svoje srce, primit ćemo ga ako se pokajemo za svoje grijehe i u svetoj euharistiji primimo živoga Boga. Samo je do nas je li želimo ili ne želimo.

Radostan kršćanin, prepušten je kršćanin Božjoj dobroti. To je vjerojatno lakše izgovoriti nego provesti u život, ali od nekud treba započeti. Prepuštajući Gospodinu svoje brige, kao što je to činio dobri don Dolindo moleći: Isuse, misli ti, dolazimo malim, ali sigurnim koracima i do radosti i postajemo svjedoci Uskrslog Isusa, poput onih koji su sa njime jeli i pili.  

Korizma je za nas najčešće samo jedan glas koji kaže da ne treba petkom jesti meso i da se tada moli križni put. Ali to je premalo za jednu pravu korizmu, koja je nešto puno dublje i više od toga. A ako ni ove godine ne napravimo taj snažniji i odvažniji korak u korizmi, bit će nam nevjerojatno žao čitavu vječnost, kako to da nismo iskoristili ovo malo vremena što smo ga dobili na zemlji...? Pročitajte razmišljanje prof. Ivančića!

Isus je uvijek tu u našem životu, ali ga mi trebamo prepoznati. I ne traži od nas da budemo netko drugi i drugačiji. Nego želi da pred njega iznesemo svoje bolesti, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje i svoje strahove. Da im dadne smisao tako što će ozdraviti naše srce svojom ljubavlju.

Zato je dobro napraviti „inventuru“ svoga stanja. Vidjeti jesam li i na što navezana? Jesam li svoju sreću svezala za „tuđe“ noge, za uspjeh, za moć i postignuće, za novac i materijalna dobra, za ugled.

Nakon Gospodnjeg doticaja, nakon takvog zaklona i odmora, spreman si biti svojim bližnjima poticaj, spreman si druge dotaknuti i na dobro potaknuti. Odvaži se i danas budi Božji doticaj i poticaj u ovom svijetu!

Vjernik koji se pouzdaje u Krista ne smije imati nikakvoga straha pred ovim svijetom. Na nama je da Bogu damo svu svoju nadu. Nada je utkana u svaki trenutak našega življenja, zato ne smije biti neodgovornosti, nego uz Božju pomoć raditi na izgradnji Božjega kraljevstva u sebi, svojoj obitelji i šire.

"Nemoj plakati. Napravi svoju utvrdu. Utvrdu vjere."