Jeste li ikada razmišljali zašto je Isus došao na ovaj svijet da postane sin drvodjelje? Mogao je lako biti sin vojnika, političara, farizeja, hramskog svećenika ili čak filozofa. Ipak, odlučio je postati sin čovjeka koji je radio svojim rukama.
Duhovni život nisu velika djela Betlehema ili Jeruzalema, već svakodnevni nazaretski napori. "Radili su rame uz rame od jutra do večeri. U zoru su ušli u trgovinu. Otvorili su rolete i sunčevo svjetlo je preplavilo cijelo mjesto. Posvuda je bio zdrav zdrav miris obrađenog drveta. Radni stol stajao je u središtu trgovine. Alat je visio o ogromnim kukama na zidovima. Piljevina i strugotina pometeni su na hrpu u kutu da bi ih navečer odnijeli Mariji."
Sveti Josip primjer je čovjeka koji svojim skrovitim radom ne lomi napukle trske niti gasi stijenj što tek tinja. Vjerni čuvar Isusa i Marije vrijedno je i marljivo radio u skrovitosti trudeći se da im ništa ne nedostaje. U njemu možemo uvijek vidjeti primjer i model pristupa svojem poslu i odnosu prema radu. Sveti Josip nas uči da je tihi rad, rad koji se odvija u skrovitosti za Isusa i Mariju najviši poziv svakog čovjeka. Morali bismo naučiti od našeg skromnog modela, svetog Josipa, da nemamo veće sreće nego raditi i raditi dobro kao čin žrtvene ljubavi.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?