„Don Rade je jedan od tolikih nevinih žrtava komunističkoga progona poslijeratnih godina. On je svojim svećeničkim životom i radom kao i svojim kulturnim zaslugama zavrijedio da mu ime ostane u trajnoj uspomeni u hrvatskoj Crkvi i narodu.“

Blaženi Alojzije Stepinac (1898.-1960.) i don Radovan Rade Jerković (1900.-1950.) živjeli su u isto vrijeme i doživjeli vrlo slične sudbine. Svoju ljubav prema Crkvi, sv. Ocu i svome narodu platili su svojim životima, zato što su savjesno vršili svoju svećeničku i biskupsku dužnost. Tako su postali svjedoci i mučenici za Crkvu i svoj narod.

Mons. Fabijan Veraja bio je znanstvenik i plodan pisac. Objavljivao je knjige i stručne članke na talijanskom, latinskom i hrvatskom. Uz te, govorio je i francuski i njemački jezik. Neka su mu djela prevedena na više jezika.

Radovan (Rade) Jerković rodio se u Krvavcu, župa Bagalovići, 15. rujna 1900. godine od oca Stanka i majke Jele rođene Batinović. Otac mu je bio udovac i iz prvoga braka imao je kćer Maru i sina Ivana, a u braku s don Radinom majkom još četiri sina. Najstariji je bio don Rade, zatim Jozo, Jerko i Mijo. U maticama krštenih upisan je kao Radoslav, kasnije se potpisivao kao Radovan, ali najčešće kao Rade, kako su ga svi zvali.

Na današnji dan, 14. kolovoza spominjemo se hrvatskog svećenika, mučenika i povjesničara don Radovana (Rade) Jerkovića čije mučeništvo nije dovoljno poznato i rašireno u hrvatskom narodu. Njegov pastoralni rad i uspjeh među djecom i omladinom smetao je komunistima, stoga su ga htjeli onemogućiti. On je toga bio svjestan kad je odlazeći u zatvor izjavio: ''Pravedan sam, i vodite me samo zato što sam svećenik.''