Otac je predao sav sud nad svijetom Sinu. Ne znači to da se Otac povukao iz svijeta. Ne, nego je smisao: Ono što čini Sin, čini zapravo sami Otac preko Sina. Odluka konačnoga budućega suda bit će identična s odlukom, krizom koju proizvodi sama Isusova osoba u ljudima: Isus dijeli ljude u dva tabora, vjernike i nevjernike, one koji će ići u život i one koji su određeni za propast, jer nisu povjerovali Ocu u Sinu.

Što se odvija u srcu, koji motivi vode čovjeka, koji su osjećaji pogonska sila u nama, kako živim s ljudima? Je li moje srce u skladu s Božjim riječima i vlastitom savješću koja bi trebala biti nutarnji korektiv i kompas ponašanja?

Što možemo zaključiti iz Isusovih postupaka? Do čega je Isusu stalo? Jednom riječju: Do čovjeka! Čovjek je biće koje ne može živjeti izvan zajednice, bez odnosa s ljudima, s bližnjima. Kategorija relacije, veze, odnosa je bitna u Isusovu poimanju čovjekova zdravlja. Isus se do kraja okreće čovjeku, pruža mu ruku, ali mu je prethodno pružio svoje srce i biće, svoju ljubav. Ta ljubav liječi i podiže, ozdravlja odnose i veze.

"I mi možemo primiti danas dijete Isusa u ruke ako su naše ruke otvorene za potrebe drugih možemo vidjeti spasenje, drugi u nama mogu vidjeti Boga na zemlji. Pogledajmo srcem, ljubimo i vidjeti ćemo ljubav svagdje. Budimo ljubav drugima", poručio je karmelićanin fra Krešimir Josip Bahmec.