"Dugo se ljutim, teško praštam i ne znam oprostiti, a to stalno ispovijedam. Što učiniti?" te drugo pitanje "Što napraviti kad se osoba starije životne dobe razboli, a ne poznajem njezin vjernički život najbolje: 'Kako potaknuti temu bolesničkog pomazanja u toj obitelj i pred tom osobom?', izdvojili smo za čitatelje Hrvatske katoličke mreže iz još jednog izdanja emisije 'Halo, velečasni?' u kojoj je na pitanja slušatelja Hrvatskog katoličkog radija odgovarao vlč. Damir Ocvirk, župnik zagrebačke župe Sv. Josipa na Trešnjevci.

"Dobio sam potvrdan odgovor i tako sam ga ispovjedio. Poslije se umirio, primio je i bolesničko pomazanje. Od toga su čovjeka svi već dignuli ruke, pa čak i ja. Ali Bog nije, jer on nikada nikoga ne otpisuje", piše župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu vlč. Tomislav Šagud na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Što nakon smrti" bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" u srijedu, 23. veljače. Emisiju uređuje i vodi vlč. Branimir Budinski, župnik Župe sv. Josipa radnika u zagrebačkim Gajnicama.

Danas se nekako nerado zove svećenika k bolesniku radi podjele ovog sakramenta, zato što se, u još ne tako dalekoj prošlosti, podjeljivao uglavnom umirućima pa još uvijek prevladava mišljenje kod vjernika da je to “posljednja pomast”, kako su već taj sakramenat i nazivali. Tijekom povijesti nastalo je mišljenje da je ovaj sakramenat namijenjen umirućima što je potpuno krivo.

Sakrament bolesničkog pomazanja ima dvojaki karakter, što ga je sveti Jakov izrazio u svom novom zavjetu: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5,14-15).