"Da bi čovjek bio sretan i zadovoljan, mora najprije prihvatiti samoga sebe. Prihvatiti da sam to što jesam. Baš ova osoba sa svim prednostima i nedostatcima. Čim to ne prihvaćam nego hoću biti nešto drugo, sam sebe uvaljujem u nevolje", poručuje mons. Anto Orlovac.

Bog se baš i ne boji naših otrovnih strelica koje ispaljujemo u vidu psovki, ali one opet padaju upravo po nama, po našim glavama", piše mons. Anto Orlovac.

Na više mjesta u Starom zavjetu piše neka ne pravimo sebi lik Boga. "Što god napravimo, napravit ćemo krivo. Eno, Izraelci, izabrani Božji narod, kojega su vodili Božji ljudi proroci, kad htjedoše Boga prikazati, napraviše junca. Što bi onda tek drugi napravili, koji nisu imali proročkih pouka?", piše mons. Anto Orlovac.

"Kako to da istu riječ ili postupak neki ljudi ocjenjuju posve pozitivno, a neki posve negativno, a jednako su vidjeli i čuli? Bit će da je to neka dioptrija vlastitoga duha. Čovjek vidi ono što želi vidjeti, a ne vidi ono što neće. Pogotovo ako ima predrasude i već unaprijed stvoreno mišljenje. Dobar će čovjek u drugome vidjeti dobro, čak i u najlošijemu naći će nešto dobra, a onaj drugi u njemu će vidjeti samo zlo pa će naći manu i najboljemu, a ono njegovo dobro previđa ili krivo tumači", piše svećenik Banjolučke biskupije Anto Orlovac