U zagrebačkoj Vrbanićevoj ulici 1932. godine izgrađen je samostan s kapelom Majke Božje Lurdske, što ih je na blagdan sv. Petra i Pavla blagoslovio zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Župu, povjerenu franjevcima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, 8. prosinca 1942. godine utemeljio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, odvojivši je od Župe sv. Petra u Vlaškoj ulici. Samostan s kapelom postao je okupljalište Zagrepčana kao i doseljenika, osobito radničkih obitelji iz Dalmacije.

Temom umjetne inteligencije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu bavi se docent na Sveučilišnoj katedri za teologiju i na Tehničkom fakultetu svećenik dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo koji je nedavno na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije biskupima govorio o umjetnoj inteligenciji iz te teološko-etičke perspektive. S obzirom da se godinama bavi tom temom, dr. Singbo je izvrstan sugovornik koji je govorio o praktičnoj primjeni umjetne inteligencije u Crkvi, ali i pokušao dati odgovor na pitanje postoje li pretjerana očekivanja u vezi s korištenjem umjetne inteligencije u Katoličkoj Crkvi.

U južnom smo dijelu Zagreba, sjeverno od rijeke Save, u gradskom naselju Trnjanska Savica. Ne listamo povijesne knjige jer povijesti među velikim stambenim zgradama jednostavno – nema.

Pripremanje za nedjelju propovijed mnogim svećenicima oduzima dosta vremena, no umjetna inteligencija nudi mogućnost stvaranje gotove propovijedi za bilo koji biblijski ulomak. Nema mnogo svećenika u Hrvatskoj koji spremno javno kažu da koriste umjetnu inteligenciju u pripremi propovijedi, no pronašli smo jednoga koji je rado objasnio na koji je način koristi.

Sisačka biskupija! Početci joj sežu u prva stoljeća kršćanstva, o čemu svjedoče brojni ostatci materijalne kulture. U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard Sisciju naziva „Civitas“, što znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije.

U ovom su gradu napisani prvi časoslov, prvi hrvatski roman „Planine“, zapisane prve hrvatske note. Kraj 14. stoljeća ovom je gradu donio Dominikansko veleučilište, a prije pet i pol desetljeća javnosti je predana Stalna izložba crkvene umjetnosti. Zadar je to u kojemu je kulturna i sakralna baština prebogata. Ali što bi ovaj grad bez svetog Šime?

Brojni vjernici danas u svakodnevnom životu koriste digitalne alate i umjetnu inteligenciju, a slično je i s vjerničkim iskustvom. Ljudi koriste aplikacije za molitvu i čitanje Svetoga pisma, ali i internetske savjetnike i chatbotove koji nude duhovne poticaje.

„Od sredine 9. st. Hrvati se duhovno i kulturno napajaju iz obilnoga benediktinskog vrela crpeći vrednote koje su oplemenjivale i još uvijek oplemenjuju hrvatski narod i njegovu duhovnu i kulturnu baštinu“, zapisao je svećenik dominikanac, povjesničar akademik Franjo Šanjek.

„Ja sam od katoličke obitelji, uvik sam u crkvi bila, više nego u kući. Što god je bilo uvik sam bila prva jer mi je bila kuća blizu crkve. Samo nas je jedna kuća dilila. A ja došla vode, ni popa ni mise ni molitve. A di sam došla majko moja. Nikoga u crkvi, samo dvi tri stare i ja. U Vrpoljcu – to je bila mala Moskva“. Tako je 2018. u dokumentarnom filmu Hrvatske televizije „Gospa od Vrpolja – Ona koja okove skida“ svjedočila danas pokojna Rajka Petković, koja je u rodnim Vodicama, na brdu Okitu, ljubila Gospu od Karmela.

U vremenu ubrzane digitalizacije i prodora umjetne inteligencije u sve sfere života, vjerske zajednice i vjernici također se suočavaju s novim izazovima i prilikama u području duhovnosti. Kako je u jednom od svojih prvih govora rekao novi papa Lav XIV., Katolička Crkva mora pronaći odgovore na izazove tehnološke revolucije i umjetne inteligencije.