Umjetna inteligencija nije tek dio tehnološkoga napretka, već se u njoj se ogleda i bitka za ljudsko dostojanstvo – tako na razvoj umjetne inteligencije gleda poduzetnik Matija Kopić, član Odbora direktora Gideon Brotherska, koji je godinama razvijao napredne robotske sustave. Zabrinutost kod umjetne inteligencije izaziva mu val masovne automatizacije, humanoidni roboti te transhumanistička ideologija koja ugrožava čovjekov identitet jer želi stvoriti strojeve nadmoćne čovjeku. Upravo u tome vidi ulogu Katoličke Crkve, da ljudima ponovno pruži odgovor o čovjekovu smislu.

U zagrebačkoj Vrbanićevoj ulici 1932. godine izgrađen je samostan s kapelom Majke Božje Lurdske, što ih je na blagdan sv. Petra i Pavla blagoslovio zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Župu, povjerenu franjevcima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, 8. prosinca 1942. godine utemeljio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, odvojivši je od Župe sv. Petra u Vlaškoj ulici. Samostan s kapelom postao je okupljalište Zagrepčana kao i doseljenika, osobito radničkih obitelji iz Dalmacije.

Temom umjetne inteligencije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu bavi se docent na Sveučilišnoj katedri za teologiju i na Tehničkom fakultetu svećenik dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo koji je nedavno na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije biskupima govorio o umjetnoj inteligenciji iz te teološko-etičke perspektive. S obzirom da se godinama bavi tom temom, dr. Singbo je izvrstan sugovornik koji je govorio o praktičnoj primjeni umjetne inteligencije u Crkvi, ali i pokušao dati odgovor na pitanje postoje li pretjerana očekivanja u vezi s korištenjem umjetne inteligencije u Katoličkoj Crkvi.

U južnom smo dijelu Zagreba, sjeverno od rijeke Save, u gradskom naselju Trnjanska Savica. Ne listamo povijesne knjige jer povijesti među velikim stambenim zgradama jednostavno – nema.

Pripremanje za nedjelju propovijed mnogim svećenicima oduzima dosta vremena, no umjetna inteligencija nudi mogućnost stvaranje gotove propovijedi za bilo koji biblijski ulomak. Nema mnogo svećenika u Hrvatskoj koji spremno javno kažu da koriste umjetnu inteligenciju u pripremi propovijedi, no pronašli smo jednoga koji je rado objasnio na koji je način koristi.

Sisačka biskupija! Početci joj sežu u prva stoljeća kršćanstva, o čemu svjedoče brojni ostatci materijalne kulture. U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard Sisciju naziva „Civitas“, što znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije.

Hospiciji su mjesta na kojima se štiti dostojanstvo čovjeka do kraja života. Za razgovor o hospicijima zamolila sam dr. Vlastu Vučevac, gerontologicu, i s. Leopoldu Ivković, ravnateljicu riječkog hospicija. O palijativnom bolesniku, koji ima neizlječivu progresivnu bolest koja, na žalost, završava smrću, skrbi palijativni tim u kojemu važnu ulogu ima duhovnik. Ulogu duhovnika pojasnio je o. Mijo Nikić, psiholog. Na Portalu Hrvatske katoličke mreže u šest dijelova donosim priču o palijativnoj i hospicijskoj skrbi, o članovima tima palijativne skrbi i idejama za poboljšanje ove prijeko potrebne skrbi o najranjivijima u Republici Hrvatskoj. Svi navedeni dijelovi imaju zajednički nazivnik – Tihi vapaj najranjivijih – nedostatak palijativne i hospicijske skrbi.

U ovom su gradu napisani prvi časoslov, prvi hrvatski roman „Planine“, zapisane prve hrvatske note. Kraj 14. stoljeća ovom je gradu donio Dominikansko veleučilište, a prije pet i pol desetljeća javnosti je predana Stalna izložba crkvene umjetnosti. Zadar je to u kojemu je kulturna i sakralna baština prebogata. Ali što bi ovaj grad bez svetog Šime?

Brojni vjernici danas u svakodnevnom životu koriste digitalne alate i umjetnu inteligenciju, a slično je i s vjerničkim iskustvom. Ljudi koriste aplikacije za molitvu i čitanje Svetoga pisma, ali i internetske savjetnike i chatbotove koji nude duhovne poticaje.

„Od sredine 9. st. Hrvati se duhovno i kulturno napajaju iz obilnoga benediktinskog vrela crpeći vrednote koje su oplemenjivale i još uvijek oplemenjuju hrvatski narod i njegovu duhovnu i kulturnu baštinu“, zapisao je svećenik dominikanac, povjesničar akademik Franjo Šanjek.