Knjiga Postanka opisuje neimenovanu rijeku koja teče iz Edenskog vrta, dijeleći se na četiri rukavca: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. Međutim, kao što je često slučaj s topografskim referencama u Svetom pismu, ove rijeke nisu samo zemljopisna obilježja.

Spomendan Adama i Eve slavi se 24. prosinca. Adam i Eva simbolično se smatraju biblijskim praroditeljima ljudskog roda. Adam znači „čovjek”, ujedno bi se ta riječ mogla prevesti i kao „čovjek iz zemlje”, što je simbol činjenice da je čovjek „načinjen od praha i da se u prah vraća”. Eva znači „davateljica života”, „majka života”, podsjeća katholisch.de.

Odakle je u govor o grijehu Adama i Eve u Edenskom vrtu (usp. Post 3) došla jabuka, poznata i kao „jabuka grijeha“ za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

Bojali su se Božjeg svjetla jer su bili goli, jer su vidjeli sebe u prodornom svjetlu onakvima kakvi su stvarno bili, kakvi su sada postali; i stoga im je Božja prisutnost, koja je do sada bila izvor njihove radosti, bila bolna. No Bog je i tada, kao i kroz cijelu povijest djelovao stavom najnježnijeg Očinstva.

Eva je vjerovala zmiji, Marija anđelu. Marija je svojom vjerom u Boga popravila ono što je Eva uništila vjerujući đavlu.

Samo nas Isus može istinski ozdraviti. Doista, samo je On Iscjelitelj Ranjenih.

Božja zapovijed da se ne jede s tog drveta u vrtu nije mogla biti jasnija; niti bi nejasne mogle biti prijeteće posljedice. Barem su toliko morali znati Adam i Eva.

Zavodnik, otac laži, uvjerio je Evu (a preko nje i Adama) da će im jesti zabranjeno voće dodijeliti božanski status. Zapravo, napasnik je govorio istinu, ali s posve drugim, zloslutnim značenjem. Tim činom neposluha, ona i Adam zasigurno bi znali dobro i zlo. Ali kako? Sami po sebi, zapravo postajući zli, neposlušni Bogu.