Vjera raste u kušnji a „svaka vjernost treba proći kroz kušnju” isticao je i sv. Ivan Pavao II.

Zamislite, nakon Vašeg radnog vijeka napokon je došlo vrijeme za odmor i opuštanje. Živite u sjajnom gradu u kojem vam je sve nadohvat ruke - mogućnosti kupovine, kulturni događaji, svi vaši rođaci i prijatelji za cijeli život. Odjednom se pojavljuje nepoznati Bog i govori vam da se spakirate, iskorijenite svoj život i zaputite se u neciviliziranu divljinu. Ovo se dogodilo čovjeku po imenu Abram, kasnije prozvanom Abrahamu.

Ove paralele snažno upućuju na veću priču. Bog čini da Abraham doživi ono što je doživjela Hagara. Sam Bog će poštedjeti oba ljubljena sina – iako je Izak obećani sin a Abraham posebno izabran, Bog je Bog svega.

Evanđelje prošle nedjelje završilo je Isusovim upozorenjem: "Ne možete služiti Bogu i novcu." Danas čitamo o čovjeku koji je mislio da može.

U današnjem prvom čitanju imamo priču o patrijarhu, Abrahamu, koji nudi srdačno gostoprimstvo trojici tajanstvenih posjetitelja. Ova je priča bila dobro poznata Židovima i vrlo je vjerojatno pomogla formiranju tradicije gostoprimstva među njima sve do Isusovih dana, kao što vidimo odraženo u Poslanici Hebrejima: “Ne zanemarite gostoprimstvo prema strancima, jer time neki su nesvjesno ugostili anđele” (Heb 13,2). Je li Abrahamov odgovor na njegove posjetitelje bio išta drugačiji od Martinog?

Melkisedek nije samo svećenik, nego je ujedno kralj i time pokazuje istinsko čovjekovo dostojanstvo i bitno obilježje ljudske vladavine. Vladar ima svoje obveze pred Bogom, njemu će polagati račun za svoju vlast. Dužan je brinuti se za Božju proslavu u zajednici kojom upravlja. Melkisedek je stranac, nije pripadnik Božjega naroda – Izraela – koji s Abrahamom započinje svoj povijesni hod. Tako je Melkisedek dokaz da se Božji autoritet ne ograničava na samo jedan rod i jezik.

Drevni grad Donje Mezopotamije, smješten 15 km zapadno od današnjeg toka Eufrata, sredinom 19. stoljeća identificiran je kao Ur, zahvaljujući pronađenim natpisima "Ur Kaldejski" koji se smatra Abrahamovom domovinom. Zbog toga nosi jaku konotaciju o međureligijskom dijalogu, ako uzmemo u obzir da Abrahama čak i Židovi i muslimani gledaju kao model bezuvjetnog podvrgavanja Božjoj volji.

Projekt „Biblija za malene“ započet u vrijeme situacije s koronavirusom pokrenulo je desetak animatora Dubrovačke biskupije, studenata i srednjoškolaca, koji redovno rade i vode programe u biskupijskom i župnom pastoralu. Počeli su s prigodnom pričom o Cvjetnici odnosno Isusovom ulasku u Jeruzalem, nastavili su s približavanjem djeci ostalih događaja iz Isusovog života, života apostola i prve Crkve, a onda su se vratili na početke povijesti spasenja upoznajući malene s pričama o Adamu i Evi, Abrahamu te Noi i njegovoj arki.