Soba je mračna i pljesniva. Miriše drevno. Lukovi sa stupovima naziru se poput dvostruko savijenih leđa. U potpunoj tišini svjetiljka svjetluca po zidovima od svjetlucavih mozaika koje su u doba rimskih careva slagale vješte ruke. Lutajući snop baterijske svjetiljke usmjerava se na prikaz golemog, pogrbljenog vuka koji skriva dvije ljudske bebe, a cijeli je prizor zlatno obojen. Mozaik prikazuje legendu o Romulu i Remu – braći koju je odgojila vučica, a koji će podići ono što će postati moćno Rimsko carstvo, piše Emily Chaffins s portala Catholic Exchange.

Stari su narodi voljeli dobar mit. Ljude posvuda i u svakom trenutku privlače legende kao inspiracija i smjernice. Problem je u tome, koliko god legende mogle biti dobre, s vremenom se umorite od njih. Duboko u sebi ljudi žele nešto stvarno.

Fascinantno je to što naši mitovi i priče mogu biti putevi do istine. Drugim riječima, mitovi, iako izmišljeni, mogu sadržavati iskre istine.

Pozivajući se na antičke mitove, katolički pisac G.K. Chesterton je u Vječnom čovjeku izjavio: “Ono što se ovdje naziva bogovima moglo bi se gotovo alternativno nazvati Dnevnim snovima. Usporediti ih sa snovima ne znači poreći da se snovi mogu ostvariti. Uspoređivati ​​ih s pričama putnika [sic.] ne znači poricati da bi mogle biti istinite priče.”

Kao što Chesterton objašnjava u Vječnom čovjeku, Bog odlučuje upotrijebiti ljudske mitove kako bi snažno prenio istinu. Dok slavimo svetkovinu sv. Petra i Pavla, pogledajmo kako Bog koristi pripovijedanje u prošlosti i sadašnjosti, i što to znači za pisce!

Učite od Petra i Pavla – ne morate biti savršeni

Katolička crkva, koju je utemeljio Isus Krist, planula je svijetom jer su vjerni učenici odbili šutjeti o istini. Dvojica sljedbenika koji su prihvatili Božji poziv da budu vođe u Crkvi bili su sveti Petar, prvi papa, i sveti Pavao, plodan pisac i misionar. To ne znači da su Petar i Pavao bili savršeni. Bili su obični ljudi sa snovima, vrlinama i manama.

Isus je odredio Šimuna Petra da bude prvi papa, kao što je dokumentirano u Mateju 16,18-19. Također, u trenutku slabosti, Petar je odbacio bilo kakvu vezu s Isusom tijekom Njegove muke, propustivši stati uz svog prijatelja i Boga.

Pavao iz Tarza bio je pametan, obrazovan i znao je pisati. Također, jedno je vrijeme mislio da zaslužuje Božje “tapšanje” po ramenu zbog pomaganja u ubijanju kršćana, sve dok ga Božja vizija nije doslovno skinula s konja.

Poanta je da su Petar i Pavao imali ozbiljne propuste, ali bitno je da nisu odustali. Budući da su se odlučili pribrati, tražiti oproštenje i predati kontrolu nad svojim životima Bogu, postigli su nevjerojatne stvari i učinili toliko dobra u svijetu.

Petru je dana mudrost i hrabrost da bude prvi papa, iako je to značilo biti u zatvoru i izvan njega, živjeti u skrivanju i umrijeti kao mučenik.

Najveći dio Novog zavjeta napisao je Pavao, čije su riječi podjednako obratile Židove i pogane i nastavljaju nadahnjivati ​​današnje kršćane da daju sve od sebe za Boga i da ga bolje upoznaju. Dok je služio diljem Azije i Europe, Pavla je ugrizla zmija otrovnica, bio je zatvoren, doživio brodolom, kamenovan i umro je mučeničkom smrću poput Petra.

Način na koji su se Petar i Pavao hrabro suočili s patnjom nadahnuo je mnoge druge u ranoj Crkvi da učine isto za Krista. Petar i Pavao su surađivali – ponekad su morali rješavati nesuglasice, kao što braća često rade – i doveli su druge Isusu.

Mit o Romulu i Remu i misija svetih Petra i Pavla

Sjećate li se priče o Romulu i Remu? Prema povjesničaru i piscu Phillipu Campbellu, rani kršćani uspoređivali su braću po Kristu Petra i Pavla s ovom legendarnom rimskom braćom.

“Dvostruko utemeljenje Rimske crkve od strane apostola ‘blizanaca’ Petra i Pavla moralo je nedvojbeno podsjetiti na fizičko utemeljenje Rima od strane braće Romula i Rema, implicirajući da je novi, duhovni Rim bio predodređen da naslijedi slavu fizičkog Rima,” izjavio je Campbell.

Poznata priča o Romulu i Remu postala je za prve kršćane neka vrsta nagovještaja prave – i mnogo veće – slave. Romul i Rem bili su poznati likovi ljudima tog vremena i prizma kroz koju su rani kršćani mogli razumjeti svoju sadašnju situaciju.

Pripovijedanje, kultura i umjetnici surađuju za istinu

Kako sve to dolazi zajedno? Pisci i priče nesavršeni su poput Rimskog carstva. Petar i Pavao nisu bili savršeni. Oni su bili sveci, a to je sasvim druga stvar. “Svetac je grešnik koji se trudi”, kako je rekao sveti Josemaría Escrivá.

Pa ipak, Bog uzima u obzir naše ljudske priče i koristi ih u svom većem planu. Usporedba priče o Romulu i Remu sa stvarnim pričama o Petru i Pavlu učinila je Crkvu i Isusa Krista dostupnima i razumljivima starim kulturama.

Naš posao kao pisaca je donijeti Krista našoj suvremenoj kulturi kroz naše priče. Ne morate biti savršeni pisac – samo morate pisati.

To sam i sam iskusio s jednim člankom koji sam napisao. Mučio sam se s pisanjem članka, pa sam se konačno spustio u kapelicu klanjanja, zamolio Isusa za vodstvo i napisao dobar dio članka upravo tamo.

Još uvijek nezadovoljan djelom, ipak sam ga izbacio. Bio sam šokiran prijemom koji je dobio članak. Brojni ljudi, od kojih neke nisam ni poznavao, rekli su mi koliko je članak bio važan za njihove živote i kako ih je nadahnuo da potraže bliži odnos s Bogom.

Bio sam zaprepašten. Nisam mislio da je članak tako dobar. Istina je da ne mora biti u skladu s mojim standardima “savršenstva” da bi ga Bog upotrijebio za pomoć drugima.

Priče koje pišemo mogu biti strogo utemeljene na činjenicama, kao u novinarstvu, ili mogu biti izmišljene kreacije. U svakom slučaju, naše priče mogu dovesti ljude do Istine: Boga.

Zamolimo svetog Petra, zaštitnika ribara, i svetog Pavla, zaštitnika književnika, da nadahnu naše riječi na slavu Božju.