Iva Maričić, supruga i majka četvero djece i religiozni pedagog te kateheta, povodom Nedjelje Božje riječi, podijelila je s čitateljima Hrvatske katoličke mreže iskustvo čitanja Biblije u obitelji.
Kako proslaviti Nedjelju Božje riječi u kućnoj Crkvi?
Nedjelju Božje riječi osim u zajednici Crkve možemo slaviti i u našoj obitelji. Za nas Biblija nije obična knjiga iz naše kućne knjižnice. Ona je jedina knjiga koju ljubimo i koju nastojimo redovito čitati i naviještati jedni drugima. Osobito su važne pripreme za nedjeljna liturgijska čitanja. Želim li omogućiti svojim ukućanima lijepo pripremljeno molitveno-katehetsko slavlje i susret s Gospodinom moram se potruditi unaprijed pripremiti ovaj susret. Najprije sama iščitavam biblijske tekstove, promišljam nad njima, dopuštam da mi osobno progovore, a zatim u molitvi pokušavam doći do odgovora na ova i slična pitanja: „Što bi Gospodine želio ovom svojom riječju poručiti članovima moje obitelji? O čemu želiš da im govorim? Što želiš da ih naučim? Pošalji svog Svetog Duha da mi nadahne kako da Tvoju riječ učinim živom među nama”.
Uvečer priredim plakat s prikladnim tekstom, pitanjem, crtežom, skicom ili samo jednom riječju koji će kod moje obitelji izazvati znatiželju ili ih potaknuti na razmišljanje i podsjetiti da je danas dan za zajedničku molitvu
Dan u kojem sam planirala našu molitvu mora početi drukčije nego inače. Uvečer priredim plakat s prikladnim tekstom, pitanjem, crtežom, skicom ili samo jednom riječju koji će kod moje obitelji izazvati znatiželju ili ih potaknuti na razmišljanje i podsjetiti da je danas dan za zajedničku molitvu. Ne mora to uvijek biti plakat, može biti i neki predmet koji nastojim učiniti primjetnim i koji će nam poslužiti kao motivacija i povod za razgovor. Najčešće molimo ujutro jer smo zaključili da smo tada najodmorniji i mnogo suradljiviji. Molitvu započinjemo pjesmom ili nekom zajedničkom aktivnošću ovisno o temi koju želim izdvojiti za taj dan.
U prikladnom trenutku pročitamo Božju riječ. Zatim razgovaramo o našem doživljaju pročitanog teksta i nastojimo razumjeti što taj tekst želi poručiti svakome od nas. Razgovaramo o temi koju nam biblijski tekst donosi i koju sam unaprijed pripremila. Djeca vole dramski prikazati tekst, nacrtati što su doživjeli, vole karte s blagom, mala čašćenja i slavlja nakon molitve, vole pjevati, plesati i slaviti Boga. Nama odraslima uvijek su zanimljivi zaključci do kojih djeca dolaze, molitve koje spontano mole, volimo moliti nad njima i blagoslivljati ih.
Redovito nas iznenade njihove spontane reakcije, riječi, molitve, geste u kojima primjećujemo da su unatoč svemu doživjeli Božju riječ, da je došla do njihovog srca
Naša molitveno-katehetska slavlja redovito su nepredvidiva jer imamo dječicu vrtićkog uzrasta. U trenutcima kada pomislimo da je susret „propao“ jer nedostaje koncentracije i tema nije dobro prihvaćena redovito nas iznenade njihove spontane reakcije, riječi, molitve, geste u kojima primjećujemo da su unatoč svemu doživjeli Božju riječ, da je došla do njihovog srca i da ih je dotakla. Mi odrasli ponekad uvečer dovršimo našu molitvu i promišljanje nad biblijskim tekstom.
Volim za naše susrete koristiti predmete iz svakodnevne upotrebe koji na ovaj način postaju simbol određenog biblijskog teksta, a nakon toga nas trajno podsjećaju na Božju prisutnost. Na ovaj način posvećujemo Božjom riječju predmete, prostor u kojem živimo i jedni druge. Želimo Božju riječ čuvati živom, to je naša odluka i naša odgovornost koju smo primili po sakramentalnim milostima koje trajno nosimo u sebi.
Pripremili smo molitveno-katehetsko slavlje za Nedjelju Božje riječi. Postavili smo Sveto pismo na posebno mjesto u našoj kući. Ove smo godine izabrali najljepše biblijske citate koje smo uredili quilling tehnikom ili kaligrafijom, te smo ih uokvirili i njima uredili molitveni prostor naše kućne Crkve. I meni, kao Noi, Bog po svojoj riječi progovara: „ Ustani… idi… i propovijedaj što ću ti reći.“ „Vrijeme je kratko… prolazi obličje ovoga svijeta.“ „Približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!…Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Na ove su riječi Šimun i Andrija, Jakov i Ivan odmah ostavili ono što su radili i pošli su za Isusom.
U godini svetog Josipa nastojimo od njega učiti kako odgovarati na Božji poziv. Sveti Josip je, baš poput apostola, odmah činio ono što se od njega tražilo, nije kalkulirao, nije se predomišljao, on je prihvatio zadatak i učinio najbolje što je znao i mogao. Molimo njegov moćni zagovor nad naše kućne Crkve. Neka nam pomogne da povjerujemo Božjoj riječi i njenim obećanjima i da je čuvamo i ljubimo upravo onako kako je sveti Josip čuvao Mariju i Isusa.