"Jedva čekam da naše dijete prespava cijelu noć. Jedva čekam da prohoda. Jedva čekam da moja kći počne ići u školu. Jedva čekam da moj sin završi srednju školu. Jedva čekam..." Izgovarate li i vi ovu karakterističnu, istrošenu frazu?
Fraza „jedva čekam“ odmah nas lansira u vrijeme koje još ne možemo živjeti, a o kojem već sanjamo, piše Aleteia. Ova, inače dobronamjerna rečenica, spriječava nas da uživamo u ljepoti sadašnjeg trenutka. Ustvari, znači da žalimo za onim što trenutno imamo. Da smo svjesniji ove dvije riječi, svoju bismo djecu svakodnevno doživljavali još intenzivnije.
Pokušajmo uživati u svakom trenutku odrastanja naše djece koje je jedinstveno i koje će vrlo brzo proći. Ako odlučimo biti prisutni ovdje i sada, imamo priliku iskusiti ljepotu takvog trenutka, ali to od nas zahtijeva i određenu žrtvu. Ta želja da u teškoćama svakodnevnog života vidimo dobro i lijepo zahtijeva od nas otvoreno srce, stav majke koja je odlučila prihvatiti sve što joj se daje u životu. Zanimljivo je da se ista situacija, isti trenutak u životu, pozitivna perspektiva mogu u potpunosti promijeniti, a taj trenutak može postati izvor čuđenja. Primjerice: Koje čudo, ovaj mališan koji nas steže u zagrljaj, čak i usred noći! Ili: Kakva je radost gledati ga dok dodiruje sve otkrivajući svijet!
Prestanimo sanjariti i počnimo na događaje gledati s pozitivnim izgledima
Uzmimo si vremena jer svaki je trenutak jedinstven i uskoro će proći, a svako razdoblje u životu – naše vlastito i naše djece – treba otkriti u svem bogatstvu. Pokušajmo uživati u svakom trenutku. Takav pristup izuzetno je umirujući za dijete koje još ne zna zamisliti budućnost. Fraza: “jedva čekam” nije posve nevažna. Ako je prečesto izgovaramo, naše dijete može dobiti osjećaj da nije osoba kojoj smo se nadali jer stalno sanjamo o nečem drugom. Ove dvije riječi pomalo slabe vezu povjerenja između roditelja i djeteta, a u djetetu izazivaju zabrinutost da nije ono što roditelji žele. Stoga, uzmimo vremena da se divimo svojoj djeci, ne samo kad nas zabavljaju, već zato što su takva kakva jesu. U prvim godinama djetetovog života naučimo se savladavati i nastojimo se diviti njihovim dobrim osobinama, a ne samo komentirati njihove pogreške.
Prestanimo sanjariti i počnimo na događaje gledati s pozitivnim izgledima. Tada će se u našem domu nastaniti radost jer život naše djece je prekrasan! Da ga ne bismo pokvarili, razmislimo o buđenju i izoštravanju svijesti naše djece pojašnavajući im da nije svaka želja dobra želja, da ćemo biti sretni samo onda kad odaberemo dobro i postignemo ga.