Budi dio naše mreže

U mišljenju i raspravama katolika o ženi često su vidljive neke krajnosti. Gdje je prava istina o njezinu dostojanstvu, ali i njezinoj ulozi u obitelji, Crkvi i društvu?

/ mk

Čini se da se u zadnje vrijeme na katoličkim portalima toliko priča o feminizmu i ženskosti. S jedne strane vidljivo je zanemarivanje žena i njihove velike, jedinstvene sposobnosti za ljubav, žrtvu i rađanje života od strane progresivizma, a s druge postoji tradicionalističko i utilitarističko svođenje žena na ono što bi trebale činiti ili ne činiti, odijevati ili ne odijevati, i specifičan skup odgovornosti koje bi trebali imati, donosi National Catholic Register.

Osobno sam odustala od bilo kakve karijere i ostala sam doma odgajati djecu jer mi je to bilo i još uvijek je važno. Rodne uloge u mojoj kući ne uklapaju se u one tradicionalne, uglavnom zato što je to podjela rada koja ima smisla za sve koji su ovdje uključeni. To je također podjela rada koja je dovoljno fleksibilna da se prilagodi usponima i padovima, osekama i tokovima tipičnim za obiteljski život. Na primjer, nikada se ne bih nazvala “tradicionalistom” ili “trgovinskom ženom”, jer nemam redukcionistički pristup braku i majčinstvu, iako priznajem da sam prilično tradicionalna vrsta supruge.

Moje je mišljenje da sama ženstvenost obuhvaća mnoge stvari, iako je ukorijenjena u vrlo specifičnoj biologiji, i ne treba je svesti samo na jedan ili drugi aspekt.

Moje je mišljenje da sama ženstvenost obuhvaća mnoge stvari, iako je ukorijenjena u vrlo specifičnoj biologiji, i ne treba je svesti samo na jedan ili drugi aspekt. Neće svaka žena imati iste darove, pozive ili ograničenja i stoga nije na nama da dajemo konkretne, široke izjave o tome što bi žene točno trebale raditi – izvan očitih i općenitijih ideja povezanih sa življenjem svog poziva što katolici smatraju najvažnijom odgovornošću u životu čovjeka, bilo muškarca ili žene. Ako su pozvani na brak, supružnik i djeca moraju naravno biti ispred karijere, ali kako to izgleda u određenoj situaciji može varirati.

Na prvoj godini fakulteta pohađala sam kolegij Ženske studije, koji sam i voljela i mrzila. Oduvijek su me zanimale takve stvari, ali moja je profesorica toliko nekritički prihvaćala načela sekularnog feminizma da je ubila svaku mogućnost čvrste razredne rasprave. Svakako je bila strastvena i zanimljiva, ali toliko je njezinog sadržaja jednostavno bilo neispitano i neupitno. Jednostavno je sve uzimala zdravo za gotovo. Trojica mladića s godine ostala su upadljivo šutljiva iz straha da je ne uvrijede. Tri “mame koje su se vratile na fakultet” bile su ogorčene i iscrpljene. Međutim, većina nas ostalih, studentica punih nade i idealizma (i ja sa sjajnim dijamantnim zaručničkim prstenom na prstu), nismo bile baš toliko uvjerene u mnoge profesoričine tvrdnje.

Sjećam se dana kada sam drhtavo podignula ruku, duboko udahnula i rekla svojoj profesorici da se udajem za nekoliko tjedana, a nisam smatrala da je brak suštinski opresivna institucija. Na kraju krajeva, ja sam to birala, a muškarac za kojeg sam se udala nije bio tiranin kao što je ona implicirala da su svi muškarci. Rekla sam da to što ste u braku ne znači da morate mijenjati svoj intelekt za krpu za prašinu i usisavač, ali i da nema ništa loše u tome da s vremena na vrijeme očistite svoju kuću. Sjećam se da mi je profesorica uzvratila sumnjičavim pogledom, a zatim ustvrdila da nije rekla ono što sam ja mislila da jest.

Sjećam se dana kada sam drhtavo podignula ruku, duboko udahnula i rekla svojoj profesorici da se udajem za nekoliko tjedana, a nisam smatrala da je brak suštinski opresivna institucija.

Do danas, mislim da smo svi smatrali drugačije.

Istina je da sam ušla u predavaonicu želeći nešto naučiti, ali to je gotovo nemoguće kada netko ima svoje ideje i svoj plan. Sjećam se da sam bila na tečajevima političkih znanosti s nekim članovima republikanskog fakulteta, koji su zauzeli agresivan i antagonistički stav prema zaluđenim liberalnim profesorima. Ja za to nikada nisam marila, čak i ako sam se potencijalno slagala s njihovim stavom. Dakle, nije toliko da sam očekivala da ću biti istog mišljenja kao profesorica koja je predavala Ženske studije, već sam se nadala dubljem i boljem razgovoru o temama koje imaju ogroman učinak na pojedince i kulturu u cjelini. Ali njezina ideologija i slijepi bijes, u ovom slučaju prema patrijarhatu, učinili su to gotovo nemogućim, baš kao što je prezir republikanaca s fakulteta prema liberalnoj politici ostavio po strani mnoge klasne rasprave.

Naravno, isto se može događati i događa se i s druge strane. Tradicionalisti iznose mnoge razlike između muškaraca i žena, ali onda povremeno zanemaruju stvarne probleme koji se pojavljuju u svijetu obilježenom istočnim grijehom (ili zlom ili kako god ga već nazvali). To je svijet u kojem su žene, po prirodi svoje biologije i upravo tih gore navedenih razlika, posebno ranjive.

U autobiografiji Margaret Sanger, društveni problemi koje ona opisuje i koje pokušava riješiti hormonskom kontracepcijom i seksualnim obrazovanjem stvarni su i vrijedni žaljenja. Dakle, dok je ozloglašeni osnivač Planiranog roditeljstva svačiji omiljeni zlikovac, treba se prisjetiti da je, kada je Sangerina prva klinika otvorena, red za ulazak bio ispunjen cijelim blokom, pun žena koje su jedva čekale da nabave kontracepcijske pilule. Bili su spremni mnogo prije nego što je Sanger otvorio vrata. Margaret je možda osigurala sredstva, ali same su žene bile te koje su potaknule potražnju. Bile su očajne u želji da imaju potpunu kontrolu nad veličinom svoje obitelji, ili su u najmanju ruku bile zbunjene i nesigurne oko toga što je biti žena.

Seksualnost vidimo kao sebedarje i pristupamo životu i planiranju roditeljstva na način kojim se ne vodi rat protiv samih naših tijela.

Ali mi katolici gledamo dalje i dublje i tu imamo prednost jer zastupamo ispravno uređen pogled na ljudsku osobu i poziv na brak. Seksualnost vidimo kao sebedarje i pristupamo životu i planiranju roditeljstva na način kojim se ne vodi rat protiv samih naših tijela. Rješenja Margaret Sanger prepoznajemo kao kratkovidna, anti- ženska i teško grešna, jer su njezine ideje u suprotnosti s Božjim planom ljubavi – odvajanjem seksualnosti od čudesnog potencijala za rađanje i umanjivanjem same ljepote i snage ženstvenosti. Ma koliko dobronamjerno…

Posao koji obavljamo, domovi koje stvaramo i ljubav koju ulijevamo u svoje obitelji i prijatelje od ogromne su vrijednosti na toliko mnogo razina — osobnoj, duhovnoj i društvenoj. Nitko nema iste darove, isti poziv, istu priču. Imperativ je, dakle, da ignoriramo influencere koji nas pokušavaju uvjeriti da biti žena znači ovo ili ono, bilo da je influencer progresivan ili konzervativan. Naše dostojanstvo ide mnogo dalje od toga, i velika je tajna življenja s Kristom. Svi smo stvoreni na sliku Božju, s određenim biološkim sastavom. To je ono što nas čini ljudima. Dušom i tijelom postojimo da bismo voljeli Boga i služili mu na ovom svijetu. Kao žene, činimo to na svoj poseban, ženski način, sa zadivljujućom sposobnošću njegovanja i rađanja novog života.

Dušom i tijelom postojimo da bismo voljeli Boga i služili mu na ovom svijetu.

Jedan od mojih najdražih citata o feminizmu je nešto što je Flannery O’Connor napisala prijateljici 1956. O’Connor je naravno bila duboko talentirana spisateljica, duboko vjerna katolkinja i briljantan mislilac i filozof. Njezina je fikcija prekrasno groteskna i neobična.

“Što se tiče feminističkih stvari,” napisala je O’Connor, “nikad ne razmišljam o kvalitetama koje su specifično ženske ili muške. Pretpostavljam da dijelim ljude u dvije klase: na Iritantne i na one Ne-iritantne bez obzira na spol. Da, a tu su i Srednje iritantni i Rijetki iritantni.”

Napravljena na sliku Božju, ona živi svoj poziv najbolje što može, služeći i ljubeći svog muža i djecu na velike i male načine.

Usred kulturnih ratova i unutarnjih sukoba katoličkih geta, O’Connorina lakoumnost je i dašak svježeg zraka i dobrodošla doza oštrog uvida, karakterističnog za pisca. Ljudska bića, i žene i muškarci, stvoreni su s dostojanstvom i za ljubav. Žena je više od ukupnog zbroja svojih djela i zadataka i žrtava. Napravljena na sliku Božju, ona živi svoj poziv najbolje što može, služeći i ljubeći svog muža i djecu na velike i male načine. Finiji detalji će se sami posložiti – u mom slučaju, prilično sam zahvalna što sam bila kod kuće sa svojom djecom i toplo to preporučujem. Bio je to lijep i produktivan način da živim svoj poziv, i nadam se da je donio neku vrijednost mojoj obitelji.

Ali u konačnici, kada je u pitanju rasprava o feminizmu nasuprot tradicionalizmu, i kvalitetama koje su specifično ženske ili muške? Ja sam, kao i Flannery O’Connor, općenito više zabrinuta klasama iritantnih i onih koji nisu iritantni.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja