"Usredotočite se na svoje obitelji, brinite za njih, sve će proći. Budite opušteni jer svi ćemo zajedno nešto napraviti, kako se i vidi na terenu. Samo ljubav je potrebna Sisačkoj biskupiji", poručio je mladi bračni par Krovina.
Mario i Anita Krovina mladi su bračni par koja živi u Sisku i u svojemu skromnom domu iščekuju prinovu. Za Hrvatsku katoličku mrežu s njima je razgovarao naš novinar Ante Novak, a kako je ova obitelj proživjela potres pročitajte u nastavku.
Supružnici su istaknuli da su im 28. i 29. prosinca bili veoma teški i stresni dani. Anita je naglasila kako je tijekom potresa prvo pomislila da ju je zbog trudnoće uhvatila vrtoglavica. Shvatila je o čemu se radi onog trenutka kad su počele na pod padati čaše.
“Uhvatila me panika. Jedino što sam mogla napraviti sam i učinila: stala sam pod dovratnik te jednom rukom pokrila glavu, a drugom zaštitila dijete. Nakon prvotnog šoka izašla sam na ulicu i onda su počele stizati grozne vijesti o Petrinji koja je razorena potresom i ljudima za kojima se traga,” rekla je naša sugovornica.
Obitelj Krovina živi u zgradi koja je odoljela velikom potresu. Iako je većina susjeda i sustanara kroz 48 sati otišlo iz Siska u druge dijelove Hrvatske, ovaj par je odahnuo kad je utvrđeno da zgrada zaslužuje zelenu naljepnicu. Mario je u trenutku potresa bio na poslu u sisačkoj bolnici gdje radi kao kuhar.
“U sustavu bolnice zgrada u kojoj ja radim je najstarija. Kolege i ja uspjeli smo stati pod nosivi zid i promatrati cigle kako padaju oko nas. Kada smo uspjeli izaći iz zgrade potrčali smo prema odjelu intenzivne njege kako bi pomogli u evakuaciji ljudi. Do trenutka kad su došli vatrogasci u pratnji policije, mi smo već evakuirali cijelu bolnicu”, prisjetio se Mario.
Mjesec dana dijeli ove roditelje od trenutka kad će upoznati svoju djevojčicu Stelu. Mama Anita za malenu kaže da je od potresa jako aktivna te da se njih dvije zajedno ljuljaju iznutra i izvana. Upravo im je to malo stvorenje znak da život ide dalje.
“Bilo me strah i još uvijek se bojim. Sve što sam čitala vezano uz trudnoću i sve priče koje sam slušala dolaze do istog zaključka: stres nije dobar za dijete. Sate nakon potresa provela sam umirujući bebu i priželjkujući da me lupi iznutra kako bih znala da je sve u redu. A sada više ne razlikujem slabije potrese od njezinog lupkanja. To su sada slatke muke pred porod”, istaknula je Anita.
Na kraju razgovora, svim roditeljima i svima koji to priželjkuju postati, uputili su poruku.
“Usredotočite se na svoje obitelji, brinite za njih, sve će proći. Budite opušteni jer svi ćemo zajedno nešto napraviti, kako se i vidi na terenu. Samo ljubav je potrebna Sisačkoj biskupiji.”