Andreja dolazi iz romskog naselja Donje Vratno. Zahvalna je svojim roditeljima i vjeroučiteljici koja joj nesebično pomaže u obrazovanju.

“Mjesto u kojem živim je romsko naselje Donje Vratno. Svoje djetinjstvo provela sam u lijepim i dobrim uvjetima zahvaljujući svojim požrtvovnim roditeljima. Za svoje naselje mogu reći da je puno potencijala. Većina mladih počeli su se školovati, ali su nažalost odustali. Mislim da je problem u njihovim roditeljima jer roditelji nas odgajaju jer nas moraju poticati i podržavati u našem školovanju. Najveću sam podršku imala od svojih roditelja i vjeroučiteljice Kristine koja mi je pomogla u svemu. Ovim putem joj zahvaljujem”, rekla je Andreja.

Andreja i Željko Oršuš sa sestrom Karolinom Miljak

“Na početku su svi mještani u naselju bili iznenađeni i mislili da neću moći završiti školu jer se djevojke u mojim godinama rano udaju i imaju djecu dok sam ja odlučila završiti petogodišnju medicinsku školu u Varaždinu. Privremeno sam bila zaposlena u jednom hotelu u Varaždinu dok čekam natječaj za zaposlenje u Varaždinu. Okolina u kojoj radim je topla i rado su me prihvatili bez predrasuda.

O prakticiranju vjere

“Tijekom osnovne škole nakon nastave išla sam na dodatnu nastavu koju je vodila vjeroučiteljica Kristina Čačić koja mi je pokazala taj put i objasnila važnost sakramenata svete pričesti i potvrde. Otkad sam primila taj sakrament osjećam se voljeno i sigurno i ako Bog da, jednog dana vjenčat ću se u crkvi.

Ovo jedini put za mene!

Željko Oršuš dolazi iz romskog naselja naziva Strmec u kojemu je proveo svoje djetinjstvo. “Trenutačno boravim u Maruševcu gdje se školujem u zvanje medicinski tehničar. Moja majka, koja nažalost više nije živa. potaknula me na školovanje i dodatno obrazovanje. Isto tako, u tome mi je pomogla i vjeroučiteljica Kristina”, rekao je Željko.

“Zbog majčine bolesti upisao gimnaziju u Zagrebu, a onda sam zajedno s majkom i vjeroučiteljicom pokušali upisati srednju školu da sam što bliže bolesnoj majci. Srednjoj školi Maruševec sam itekako zahvalan i to smatram svojim drugim domom. Moji kolege i ja dijelimo prostor i zajedničke aktivnosti. Ugodno sam bio u početku iznenađen kako su me svi toplo i lijepo dočekali zbog predrasuda o Romima u društvu. Prvi tjedan nisam mogao doći k sebi od veselja. Profesori su me također prihvatili. Tu je dragi Bog imao planove za mene i to je sve jako lijepo završilo”, istaknuo je Željko.

“Medicina mi je u prvom planu i zavolio sam je. Kroz to zvanje pozvani ste pomoći drugima, a kroz čitavo moje obrazovanje i život uvijek je netko stajao iza mene tko me podržao i pomogao. Imao sam oslonac u drugima u svojem životu, pa tako i ja želim biti oslonac drugima. Školske obveze nisu lako, ali imamo pomoć odgajatelja i profesora”, kazao je Željko.

Andreja i Željko Oršuš sa sestrom Karolinom Miljak

“U mojem naselju generacija nije nastavila svoje školovanje. Zbog toga mi je jako žao jer su sve to inteligentni i pametni ljudi, ali nažalost, to je takvo okruženje da ako popustite tom društvu onda nema povratka. Mene i Andreju Bog je posebno svojom rukom i milošću zaštitio od svega toga i gdje nam je rekao: “Djeco draga, vi ćete biti drugačiji i morate se pripremiti da vas društvo možda i neće prihvatiti”. Isus se kada je bio na zemlji također se družio sa svojim ljudima i pomagao im. Tako i mi trebamo s našim ljudima biti svjedoci da se uvijek može! Poručio bih mladima da budu zahvalni Bogu i roditeljima na svojem obrazovanju, da ga poštuju i svojim poštenjem da u svojim zajednicama pridonose pružanjem ruku pomoći. Svi zajedno trebamo krenuti u ovozemaljskom životu da svima bude bolje i lakše”, poručio je naš današnji mladi sugovornik Željko Oršuš.

Novi valovi dobrote