“Kada je riječ o uspjehu mnogi ga prvo povezuju s novcem. Nakon 21 godine koliko se bavim poduzetništvom, nisam uspjeh, zadovoljstvo ni sreću vezala za novac. Novac je posljedica rada ili stava prema njemu. Novac mi nikada nije bio pokretač ni motivator za bilo kakav posao već nove vrijednosti koji uključuju ljude i osjećaj zadovoljstva da ste nešto napravili i stvorili. Prije nego što sam krenula u svijet posluživanja i hrane bavila sam se građevinskim obrtom, ali to je bilo u vrijeme rata kada se više rušilo nego gradilo. Kad se vraćam unazad to je doista neobična priča, iako mi se u mojem životu rijetko što čini neobičnim. Vrlo rano sam počela raditi u jednoj veletrgovini, da bih nakon toga sa svojim pokojnim suprugom otvorila obrt i bavili smo se uređenjem interijera. To mi je bio izazov i u tome sam ostala sve do Domovinskog rata.

Moj poziv savjesti i iz srca je bio da se može graditi nada ljudima koji su ostali bez svojih domova.

Katarina Varenica i Ana Lisak / Foto: Ante Peran

Pridružila sam se prvom pokretu majki za povratak vojnika iz tadašnje JNA. Moja kćer je vršnjakinja tadašnjih vojnika na odsluženju zadnje godine vojnog roka i kojima je neljudski produžen vojni rok i tada sam imala potrebu ustati protiv toga a ne da oni završe na nekom bojištu i budu topovsko meso. Teško mi govoriti o tome vremenu jer sam provela u tome punih osam godina i razvila obrambeni mehanizam koji mi je omogućio da krenem dalje i otvorim novu stranice te preuzmem svoj život ponovno u vlastite ruke, rekla je Ana Lisak.

Potvrdila je da je sudjelovala u više od 130 humanitarnih organizacija i da je krenula iz Bedema ljubavi. Pokrenula je mrežu Majke za mir koje su bile u nekoliko zemalja Europe, a istovremeno je u Hrvatskoj jačao niz humanitarnih organizacija. Osim toga, rekla je da radila sa stradalnicima rata, a Međunarodna organizacija Majke za mir koja ju je nominirala za svjetsku humanitarnu nagradu u Washingtonu, što joj je predstavljalo veliku čast.

U svojim poduzetničkim vodama našla sam se iz nužde. To je bila odluka koje nisam bila čak ni svjesna što mi donosi. Nikad se nisam bavila ugostiteljstvom, ali stjecanjem okolnostima ukazala mi se mogućnost da započnem svoju ugostiteljsku priču. Ipak, to nije bilo lako i moja očekivanja nisu bila ostvarena, no nisam nikad odustala. Kada mi je bilo najteže nisam odustala, ni u djetinjstvu ni kroz čitav život. Teškoća čovjeka primora da počne razmišljati inventivno i rekla sam:

  Ako neće gosti k meni onda ću ja k njima.

Naša sugovornica spomenula je da bi voljela da ima više žena u poduzetničkim vodama i istaknula kako je u svemu tome potrebna velika podrška obitelji. Na pitanje o razdoblju koje je u proteklih mjeseci pogodilo gospodarsku djelatnost odgovorila je da su pažljivo i razborito akumulirali svoja sredstva kako bi moglo pokretati nove projekte u ugostiteljstvu, no obzirom da to nije realizirano ostala su određena sredstva koja je rasporedila za neko vrijeme koje pokrilo poslovanje bez prihoda. Poslovnog uspjeha nema bez zaposlenika i meni su moji zaposlenici vrlo važni.

Svaki radnik jednako je važan, i vrhunski kuhar, ali i onaj koji pere tanjure.

Cijeli sustav u našoj tvrtki je tako posložen. Lanac uvijek puca tamo gdje je slaba karika. Što znači ako imamo vrhunskog kuhara, a nemam osobu koja će oprati tanjur ili nekoga tko neće počistiti prostor, dostaviti hranu i predstaviti tvrtku kako treba. Stav prema njima je izuzetno važan da se ljudi osjećaju poštovani i znaju da su važni u cjelokupnom lancu koji čini jednu uslugu dobrom ili vrhunskom, kakvu mi kao tvrtka želimo, istaknula je sugovornica.

Ana Lisak spomenula je da se njezina tvrtka bavi i društveno odgovornim radom te tako već petnaest godina surađuje s centrom Slava Raškaj koja se očituje u tome što su djecu s određenim poteškoćama u razvoju ili odgojnom smislu uvijek primali nesebično na praksu da steknu znanja potrebna za zanimanje kuhara, pomoćnog radnika u ugostiteljstvu da ih okrijepe iskustvom koje im omogućava lakši pronalazak radnog mjesta.

Na pitanje kako je biti žena u poduzetničkom svijetu i je li teže biti poduzetnica, odgovorila je da sve što čini radi iz srca i da se prema tome može očekivati hoće li žena uspjeti ili ne. Žene teže uspiju i smatram da im se treba dati podrška. Činjenica je da žene vrlo brzo odustanu. Izuzeci su one koje na kraju uspiju jer nije jednostavno ući u posao i znati koliko rizika i neizvjesnosti vam taj posao nosi uz sve obiteljske obveze koje se očekuju i žene se teže odlučuju na taj prvi korak. Ja bih im savjetovala ako imaju imalo volje i želje u sebi za nešto neka se ničega ne boje i neka krenu. Taj prvi korak je najvažniji, a san koji nose u sebi neka hrabro nose, potaknula je na kraju naša sugovornica.