Na pitanje zašto se posvetila pastoralu Roma, s. Karolina je rekla da je još kao gimnazijalka razmišljala da je Bog došao za sve ljude, a pitala se jesmo li mi uključili te ljude. U početku je mislila da su svi Romi muslimanske vjeroispovijesti, no u Kutini je prvi puta vidjela da dolaze krstiti svoju djecu i tako malo po malo, nakon toga preuzela sam i pastoral mladih i Zajednice Krvi Kristove.

„U 38 godina pastorala Roma nikada od njih nisam doživjela neugodnu situaciju”, kazala je s. Karolina. „Oni su jako pronicljivi i praktični ljudi i shvatili su da im dolazim s ljubavlju, a ne formalno. Prvo im je pitanje: „Zašto si došla” i jako im je drago kada se k njima dolazi jer postoje mnoge predrasude”, ističe ova redovnica Krvi Kristove. S. Karolina je također istaknula kako je od njih mnogo naučila o životu i o odnosu prema ljudima, o nesebičnosti i skrbi za starije i bolesne.

Prošle godine s. Karolina Miljak je proslavili ste 50. obljetnicu redovničkih zavjeta, u tih pedeset godina studirala je duhovnost u Rimu, radila je s djecom, radila je u Caritasu, održala puno duhovnih vježbi za časne sestre i za laike, a osmislila je čak i katekizam za Rome na Bajaši jeziku uz konzultacije s nekim katehetama. „U tome mi je puno pomogao Nedjeljko Pintarić, a knjigu je oslikao gospodin Moškatelo. To je bio prvi takav katekizam, to su kasnije napravili i Slovenci i neki drugi, ali na drugačiji način. To je bila prva pisana riječ na jeziku Bajaši u Hrvatskoj, rekla je s. Karolina Miljak u emisiji HKR-a Novi valovi dobrote.

Pored toga što je nacionalna ravnateljica za pastoral Roma te voditeljica ureda za pastoral Roma HBK, s. Karolina Miljak je više od 20 godina predsjednica Povjerenstva za laičke zajednica Krvi Kristove na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Njemačke Austrije i to više od 20 godina.

„Danas ima 51 zajednica koja je vezana za našu provinciju. Naime, utemeljiteljica je kada je ustanovila red odlučila prenositi tu karizmu ne samo na sestre, nego je to prenosila i na laike. Međutim to je jedno vrijeme išlo, a poslije kroz povijest je bilo malo zapostavljeno. Onda je II. vatikanski koncil pozvao nas redovnike da se vratimo svojim izvorima, jedan od elemenata tih izvora bio je isto tako ustanovljenje tih zajednica Krvi Kristove, prenošenje vlastite karizme laicima. Kada je 1979. godine bio generalni sabor u Rimu onda su sve naše provincije počele raditi na tome da se radi s laicima i da se osnivaju zajednice Krvi Kristove. To je jedno duhovno bogatstvo, mi učimo od njih, a oni od nas”, kazala je s. Karolina. Iako je mnogo toga iza nje, kaže, da posla toliko ima da bi mogla sve ispočetka, no sve to što je radila učinilo je njezin život bogatim i ispunjenima.