Sonja Kuzmić i Maria Tomić Preiner

Naša sugovornica opisala se da je mama, zaposlena žena, aktivistica, supruga te osoba s invaliditetom.

“Prije svega sam dobar čovjek koji pokušava napraviti promjene u lokalnoj sredini, potom želim utjecati promjene na nacionalnoj razini te globalnoj. Veliki sam entuzijast koji ne zna stati na loptu, učim se kada trebam zastati”, istaknula je Tomić Preiner.

Prema njezinim riječima, roditelji su se trudili da prohoda, iz želje da imaju zdravo dijete.

“Roditelji su me htjeli postaviti na noge. Međutim, umjesto rehabilitacije ja sam se htjela družiti sa svojim vršnjacima. Kroz odrastanje nisam dopuštala da invaliditet bude prepreka. Uvijek sam izlazila. Nikad se nisam smatrala klasičnom osobom s invaliditetom niti klasičnom normalnom osobom. Međutim, shvatila sam da sam samo djelomice osoba s invaliditetom. Okolina je uvijek podupirala moje planove”, naglasila je Maria Tomić Preiner.

Govoreći kako gledaju na osobe s invaliditetom, naša sugovornica poručila je kako djeca uvijek gledaju na osobe s invaliditetom otvorena srca za razliku od odraslih.

“Imam 37 godina stoga mogu reći da je sadašnji obrazovni sustav puno različitiji nego prije. Djeca s invaliditetom se ne odgajaju u posebnom centru gdje sam ja imala prijatelje s raznim poteškoćama. Iako je danas obrazovni sustav puno bolje prilagođen djeci te ona imaju asistenta, ali ipak osjećaju usamljenost i trebaju prijatelje. Unatoč velikim prilagodbama obrazovnog sustava, potrebni su još i prilagođeni osobni programi.”

Prema riječima Tomić Preiner, jako je važno raditi razlike između različitih vrsta invaliditeta.

“Mnoge vrste invaliditeta se na prvu ne vide kao što je astma i dijabetes te razne psihičke bolesti. Mnogi smatraju ako invaliditet nije vidljiv, da ne treba ni našu pomoć. Svatko od nas ima posebne potrebe, a financijska davanja bi nam u ispunjavanju potreba trebala pomoći zato nije pošteno da neke osobe s invaliditetom dobivaju manje novaca od države.”

Maria Tomić Preiner osnivačica je udruge Centar za razvoj vrijednosti.

“Udrugu sam osnovala iz razloga što sam i sama osoba s invaliditetom (imam cerebralnu paralizu). Kroz svoje dosadašnje iskustvo vrlo dobro razumijem poteškoće osoba s invaliditetom, kao i kakva vrsta pomoći im treba da bi kvaliteta njihovog života bila viša i da bi se uspješno integrirali u život zajednice. Želim pomoći osobama s invaliditetom da savladaju sve potencijalne probleme, pri čemu koristim profesionalna znanja i vještine koje sam stekla studirajući socijalni rad i psihologiju, ali i osvoje osobno iskustvo.”

Nije joj lako bilo završiti dva studija, ali zahvaljujući upornosti, uspjela je.

“Ne bih rekla da mi je bilo jednostavno već sam bila tvrdoglava, imala sam jako puno energije i ambicije. Kad sam shvatila da neću prohodati usmjerila sam energiju na usvajanje znanja, ali među profesorima je bilo jako puno nerazumijevanja”, naglasila je Tomić Preiner.

Maria Tomić Preiner zaključila je kako su njezin najveći životni poklon djeca, dječak od 12 godina i djevojčica od 6,5 godina te kako je važno biti uporan i truditi se.

Novi valovi dobrote