Terezija Dinter umirovljenica je već dvadeset godina. Svojih 41 godinu radnoga staža ostvarila je radeći u školi.

“Kada se prisjetim svojeg rada u školi, ostaju mi lijepe uspomene. Kad sam ušla u mirovinu jako su mi nedostajala djeca. Sjećam se i početka radnog odnosa kad sam počela predavati glazbenu kulturu da sam mnogo čitala, učila, vježbala na klaviru jer prethodno nisam imala glazbenu školu i morala sam se jako puno pripremati za nastavu. To je bilo vrijeme u kojemu su se ljudi doškolovali za određeno područje kroz seminare i edukacije. Mene je glazbena kultura zapala jer je kolegica rekla da ona nema sluha,” rekla je gospođa Terezija.

“Još uvijek pamtim imena nekih svojih učenika, pa čak s nekima često kontaktiram kada nešto napišem. Osim u Zagrebu, radila sam u Ogulinu odakle sam rodom. U Zagrebu sam završila osnovnu školu. Upisala sam Učiteljsku školu u trajanju od pet godina. Mislim da je danas mnogo bolje uređen Učiteljski fakultet i vrlo kvalitetan. Kada dođem u svoju staru školu, gdje imam još nekoliko kolegica, uvijek su tamo kolege ljubazni i srdačni. Obično dođem na božićnu priredbu. Svoje mlađe kolegice silno cijenim jer su one toliko kreativne i kad dođeš u tu školu imaš osjećaj da si došao u svoj dom koji je netko još ljepše uredio”, istaknula je Dinter.

Kada sam otišla u mirovinu najviše su mi nedostajala djeca, moji učenici. Često se sjetim nekih anegdota sa svojim učenicima i zgoda koje smo zajedno prolazili. Nije uvijek bilo lako, ali bilo je lijepo.

Da biram ponovno, bila bih učiteljica, ali bila bih bolja učiteljica. Pokušala bih na jedan mirniji način savladati neke naše situacije. Puno više bih učila, jer znanje je izuzetno važno”, istaknula je naša sugovornica.

Iza Terezije Dinter je 11 napisanih knjiga. Počela je pisati još dok je radila u školi. Ozbiljno je počela pisati kada je ušla u mirovinu. Radovalo ju je to, ali je imala sreću što je imala prijatelje izdavače od kojih je dobivala podršku.

“Ja pišem pa poklanjam knjige. Nisam osoba koju netko reklamira na televiziji. Od svojeg izdavača prijatelja uvijek bih dobila određeni broj knjiga koje nisam prodavala. Tada mi je došla ideja da budem spisateljica koja dijeli knjige. Često me raznježe recenzije čitatelja koje mi mnogo znače”, istaknula je Terezija Dinter.

U mirovini mi je lijepo što smo se suprug i ja pronašli zajedno u našoj svakodnevici. Vesele me susreti s prijateljicama.

“Čak smo u Ogulinu na jezeru Sabljaci osnovali Klub Srca i tu zabavljamo. Mi održavamo društvene odnose i to nam mnogo znači. Osim toga, drago mi je odlaziti u Zagreb na koncerte, kazalište i mnogo mi nedostaje odlazak u Komediju ili božićne proslave. To mi trenutno uistinu nedostaje, zaključila je naša današnja gošća.

Na kraju emisije Terezija Dinter izrecitirala je svoju pjesmu Gdje se skriva starost?

Novi valovi dobrote