Borna Marinić i Tatjana Blaž

Životni put Tatjane Blaž krenuo je u Vitezu, preko Sarajeva do školovanja u Zagrebu i Sarajevu. Danas radi kao profesorica glazbene kulture u osnovnoj školi OŠ Alojzije Stepinac na zagrebačkim Vrbanima, a ujedno je i muzikoterapeutkinja. Glazba je njezin prozor u svijet budući da je slijepa.

Kako je otkrila, roditelji nisu primjećivali da je rođena slijepa budući da su oči bile zdrave. Prve znakove da je slijepa uočeno je kad kao malo dijete nije hvatala igračke već su joj ruke išle u suprotnom smjeru. Tada su utvrdili da je slijepa.

“Svatko tko bi mi rekao da ne vidim, nisam razumjela taj pojam sve dok nisam krenula u predškolu i počela se pripremati za školu kao slijepo dijete učeći Brailleovo pismo. Tada sam shvatila da sam drukčija od svojih vršnjaka koji pišu olovkom i čitaju iz bilježnice”, prisjetila se Tatjana Blaž svog djetinjstva naglasivši kako su djeca za njezinu sljepoću imala puno više empatije i razumijevanja nego odrasli.

Sa šest je godina otišla u Sarajevo bez roditelja te je to iskustvo bilo traumatično.

“Čak sam osjećala ljutnju prema roditeljima jer sam smatrala da su me izdvojili iz nekog svog hira. Poslije sam shvatila da ni njima nije bilo jednostavno. Pet dana sam bila u Sarajevu, a dva dana u Vitezu.”

Objasnila je kako ju je majka dva dana prije teških ratnih događanja u Sarajevu izvukla iz škole, a potom je i u Vitezu nakon godine dana došlo do ratnog stanja te je uspjela doći do Zagreba. U tom razdoblju je jednom mjesečno viđala roditelje koji su ostali u Vitezu iako su se često čuli telefonom.

“Početak života u Zagrebu bio je ujedno i početak poglavlja jedne ogromne pustolovine. Živjela sam u Caritasovom dječjem domu te me Caritasov kombi vozio u školu preko tjedna, a preko vikenda sam odlazila tetki u Veliku Goricu. Tako je izgledao moj život.”

Blaž je otkrila kako se u djetinjstvu bojala svake buke koju nije mogla kontrolirati te se bojala instrumenata koji su svirali uživo kao i buke automobila, ali slušanje glazbe na radiju je voljela jer je to mogla kontrolirati.

“To je trajalo sve do dolaska u Zagrebu i jednog sata glazbenog kad je moja učiteljica svirala klavir i ja sam shvatila da se više ne bojim buke. Ona me i nagovarala da idem u glazbenu školu što nisam htjela. Na nagovor učiteljice ipak sam krenula u glazbenu školu.”

Nakon osnovne i srednje glazbene škole Tatjana Blaž upisala je Glazbenu akademiju gdje se javilo zanimanje za to kako glazba utječe na čovjeka. Ondje je čula termin za muzikoterapiju.

“Muzikoterapija je primijenjena glazbena pedagogija, odnosno sredstvo je kojim se djeluje na čovjeka. Može nas opuštati i pomaže kod učenja.”

Tatjana Blaž objasnila je kako muzikoterapija ima različite tehnike pa se tako može improvizirati na instrumentima ili vježbe disanja uz glazbu. Naime, tri godine je studirala muzikoterapiju u Milanu.

“Primjenjuje se kod svih skupina koje se žele na taj način liječiti ili za sve one kojima je to potrebno.”

Blaž je zaključila kako je glazba njezin prozor u svijet te si ne može zamisliti život bez glazbe.