Karmelićanke Božanskog Srca Isusova osnovala je Majka Marija Terezija od sv. Josipa. Ona je od Duha Svetoga primila milost i zadaću da Crkvu obogati jednom kontemplativno-apostolskom redovničkom zajednicom koja će biti nadahnuta Evanđeljem. Prema riječima s. Katarine Pišković, karizma osnovateljice Majke Marije Terezije od sv. Josipa bila je u tome da kontemplativni duh Karmela stavi u aktivnu službu neposrednog apostolata. Karmelićanke brine o nezbrinutoj djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi na dvije lokacije – u Hrvatskom Leskovcu i Zagrebu.

Snježana Kirinić Grubić, s. Katarina Pišković i Denis Fudurić

“Naša utemeljiteljica je htjela duh karmela spojiti s direktnim apostolatom. Vjerovala je da je to spojivo, da nakon susreta s Gospodinom krenemo u akciju. Smatrala je da trebamo pomoći onima kojima je to najpotrebnije – djeci i starijim osobama. Sretna sam što sam danas okružena mladima”, istaknula je s. Katarina.

Student teologije i korisnik Doma sv. Josipa Denis Fudurić je k sestrama došao s 4 mjeseca, a danas ima punih 24 te zapravo ondje živi 24 godine.

“Sjećam se da mi je bilo lijepo živjeti sa sestrama. Nosim osjećaj bezbrižnosti i topline doma iz djetinjstva kao i osjećaj sigurnosti, neugroženosti. Rekao bih da je meni zaista bilo lijepo. Teško je ljudima približiti život s časnim sestrama. Ne znaju kako je to u stvarnosti. Nisu one zatvorene kako to puno ljudi misli. Imamo zaista slobodu raditi što želimo, s čime ćemo se baviti i s kime se družiti.”

Kako je rekla s. Katarina Pišković trenutno skrbe za 57-ero djece različitog uzrasta.

“Omogućeno nam je da brinemo o djeci dok možemo, a prema naputku Europske unije brinemo o djeci od 3. godine nadalje. U Zagrebu se nalaze djeca predškolske dobi, a u Hrvatskom Leskovcu djeca školske dobi. Primijetili smo da je za stariju djecu bolje boraviti izvan grada. Neka djeca dijele sobu, a neka su i sama, ovisno o njihovim potrebama.”

S. Katarina naglasila je kako preko vikenda imaju zajednički obroke budući da preko tjedna ne stignu jer svako dijete ima svoje obveze i raspored. Nadodala je kad sestre imaju svojih obveza vezanih za duhovni život, onda zaposleni laici pomažu djeci u pisanju domaće zadaće.

“U našim domovima provodimo radni odgoj, smatramo da dijete treba naučiti raditi. Svaki tjedan imaju drugo zaduženje, a stalno zaduženje im je da održavaju higijenu svog prostora i svoje osobne higijene. Tako je zapravo i u obiteljskim domovima”, poručila je.

Prema Fudurićevim riječima, budući da je student živi sam u manjem stančiću kako bi bio fokusiran na učenje.

“Moj odabir teologije bio je moj izbor, ali svakako odrastajući uz sestre, svjestan sam važnosti duhovne komponente.”

S. Katarina Pišković naglasila je da djeca kad postanu zrela za samostalni život odu iz doma.

“Ostajemo u kontaktu, jer smo mi jedna velika obitelj. Oni su uvijek dobrodošli u našoj kući, Nema vikenda kad nas netko ne posjeti. Često zajedno razgovaramo kad im treba pomoć i savjet.”