“Budući da sam odmalena živio i radio s Romima uočio sam da postoje neke razlike, primjerice u jeziku, tradiciji, kulturi i to me motiviralo da bolje upoznam život Roma i na koji način bi im se moglo pomoći. Mislim da ako se želite baviti bilo čime ozbiljno, valja se dati u to do kraja. Mislim da je važno od početka dijeliti i živjeti s njima, onda ih nećemo morati upoznavati previše,” rekao je Nenad Hrvatić na početku razgovora.

Koliko god su Romili nosili svoju kulturu, toliko su i prihvatili one s kojima su se susretali.

“Rome razlikuje od naše kulture porijeklo. Njihova pradomovina je daleka Indija. Zadržali su odrednice nacionalnog identiteta koje postoje u Indiji. Romi nisu bili osvajački narod već su sporo putovali. Put koji je trajao 1000 godina i taj im je put donio mnogo dobra, sve što su mogli prihvatiti preuzeli su od naroda s kojima su se susretali. Brzo su prihvatili način života u 14. stoljeću kada je prvi pisani trag o Romima na našim područjima. Već tada su živjeli i obavljali poslove kao i svi ostali stanovnici. Nisu živjeli na marginama društva.  Obavljali su korisne poslove. Oni su kod nas više od 6 stoljeća i ostavili su dobar i pozitivan trag u našoj kulturi,” utvrdio je Nenad Hrvatić.

S. Karolina Miljak i Neven Hrvatić

“Migracije su presudno utjecale na kulturu Roma. Simbioza između prirode i načina života presudno ih je odredilo. Oni nisu u mnogočemu slični našoj kulturi imanja. Pratilo ih je težak način života i to ne bi bilo dobro nikome poželjeti. Odrednica njihove kulture je pokretna i ide prema naprijed,” istaknuo je naš sugovornik.

Romi zbog načina život polaze od “biti”, a ne imati. Ključni pojam kod Roma je sreća koja je vezana uz način života, obitelj, djecu i vrijednosti koje su nosili sa sobom jer drugo nisu imali.

Prvi povijesni pisani dokument potječe iz 1362. o Romima na području Dubrovnika. Jedanaest godina kasnije Tkalčić spominje da su 1373. Romi već bili u Zagrebu, no pretpostavka je da su Romi bili ranije i to paralelno u oba grada odnosno na cijelom području.

“Mi pretpostavljamo da su oni bili i ranije prisutni u Hrvatskoj ali o tome nema pisanoga traga. Zanimljiva činjenica je da su dio građanskog stanovništva već tada što je za današnje vrijeme fascinantno, jer još uvijek nismo ni danas postigli da oni budu bolje integrirani u naše današnje društvo” rekao je Hrvatić.

Valja znati da su migracije dio identiteta Roma i koliko god su nastojali to promijeniti uvijek je to bilo i ostala odrednica Roma.

“U vrijeme Austrougarske monarhije položaj Roma nije bio za poželjeti, jer su u to vrijeme Marija Terezija i kasnije Josip II. željeli suzbiti migracije ljudi, jer je migracija bila povezana za razbojstva i krađe. Nastojali su romsku djecu udomiti kod neromskih obitelji kako bi se odgajali u drugačijem duhu. Te su odredbe na neki način smanjile mogućnosti migracije iako je to bilo nemoguće. Romi su i dalje putovali, išli za svojim poslom i sudbinom. Kasnije, za vrijeme socijalizma pokušalo na isti način smanjiti Romima mogućnost seoba. Dati im kuće gdje bi oni bili živjeli i obavljali poslove za domicilno stanovništvo, no dio identiteta Roma je migracija i seoba i to je uvijek bilo djelomično rješenje”, zaključio je naš današnji gost.

Novi valovi dobrote