Katarina Varenica i Mira Marenić Toljan

Naša gošća Mira Marenić Toljan 42 godine radila je kao novinarka i urednica u redakciji kulture na Hrvatskoj radio televiziji, a danas kao umirovljenica piše za Veritas.

“I nakon 42 godine jednako volim svoj posao, i možda čudno, i danas jednako uživam u pisanju i u čitanju knjiga, gledanju predstava, praćenju koncerata, posjetu izložbama kao i na početku novinarske karijere.

Danas pišem za Veritas te nastojim biti prisutna na svim događajima. To je čitav moj život. Meni nikad nije dosta”, istaknula je Marenić Toljan koja je danas ponosna baka dva unuka od 6 i 8 godina.

Kako je istaknula, i danas joj nedostaje posao.

“Posao mi je bio kao hrana. Često se znam probuditi uslijed sna da nešto nisam obavila. Niti jedan zadatak nije bio radni već emotivni i uvijek sam nastojala što više dati. Često sam pisajući nekrologe i in memoriam htjela najljepše napisati o preminulima.”

Mira Marenić Toljan otkrila nam je kako je počeo njezin novinarski rad u kulturi.

“Nakon odlično položenog zadnjeg ispita iz suvremenog hrvatskog književnog jezika pokojni profesor Krunoslav Pranjić pitao me gdje se vidim u budućnosti, a ja sam rekla da bi to ljeto na more i da mi treba lova. Sutradan me je pozvao na razgovor i rekao da se javim 13. srpnja 1976. u 13 sati na Radioteleviziju Zagreb u Redakciju kulture.”

O novinarskom pozivu

Nadodala je kako je od malena uvijek puno čitala i htjela biti profesorica.

“Nisam nikad htjela biti novinarka. Kad sam došla na televiziju, jednostavno sam se zaljubila. I tako sam se ja ‘udala’ za televiziju prije nego za svog supruga. Udala je glagol koji najbolje opisuje moj novinarski poziv – nema ni svetka ni petka, ni Božića, ni Uskrsa.”

Marenić Toljan istaknula je kako svoj posao uvijek gledala kao na rad za opće dobro.

“Nastojala sam ono što osjećam prenijeti i na svoje priloge. Zahvaljujući poslu obišla sam cijeli svijet, Rusiju, Australiju, obje Amerike i cijelu Europu. Uvijek me nosila misao da dragi Bog od mene očekuje dobar posao. Za to, uvijek sam mislila, ne moram znati i umjeti sve, ali u okviru svojih mogućnosti dati najbolje od sebe.”

Novi valovi dobrote