Katarina Varenica i Mihovil Bogoslav Matković

Naime, u povodu Dana kravata koji se obilježava 18. listopada u Hrvatskoj, Matković je govorio o važnosti kravati kao prepoznatljivom hrvatskom brendu u svijetu. Naš sugovornik voditelj je nacionalnog projekta muzeja kravate u osnivanju u sklopu Academije Cravatice koja se sustavno bavi promicanjem kravate kao prepoznatljivog simbola Hrvatske u svijetu.

“U organizaciju osnivanja muzeja kravate pozvao me sam Marijan Bušić, ravnatelj i utemeljitelj Academije Cravatice. Pitao me jesam li napokon slobodan da se posvetim muzeju nakon odlaska u mirovinu pa nisam mogao odložiti svoje ‘kopačke’. Naravno da je Hrvatskoj potrebno da se suoči sa svojim preferencijama. Ne samo ova opća, spontana Hrvatska već institucionalna Hrvatska. Malo je čudno da Hrvatska nije reagirala prema sebi i prema svijetu i da već sada nemamo nešto što bi mogli zvati muzejom ili kućom kravate, ali uvjeren sam kako i u svijetu možemo imati barem jednu hrvatsku kuću kravate budući da već imamo pravo na  taj atribut.

Ako nam je svijet priznao takvu atribuciju, a ona datira iz 17. stoljeća, iz doba Tridesetogodišnjeg rata, onda nema razloga da Hrvatska ne bude institucionalno velikodušna prema sebi i ne utemelji takav muzej. Ja bih dodao, da bih kategorizirao značaj takvog muzeja, jednog identitetskog detalja marketinškog par excellence i ono što se voli reći u sustavu brendiranja države Hrvatske kao mlade, novoutemeljene hrvatske države, a kravata je upravo takav artefakt, detalj, modni, odjevni, vizualni fenomen koji treba pokazati i to Marijan Bušić ne može raditi sam koji je napravio kolosalni dio takvog projekta i pripreme. Taj veliki ‘know-how’ treba napraviti institucionalna Hrvatska. Uvjeren sam kako će Hrvatska, kojoj sam se dao na raspolaganje, imati ne samo muzej već i trg, aleju ili ulicu.”

Matković se prisjetio kako je sudjelovao u djelovanju samih početaka Hrvatskog svjetskog kongresa.

“Prvi predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa bio je Nikola Kirigin koji je u Americi imao vrlo zapažen biznis. Njegov biznis bio je vinogradarstvo i podrumarstvo. Imao je težinski utjecaj  i ugled u tadašnjem svijetu. Taj čovjek kad je došao u Hrvatsku, doživljavao ju je u njezinom integritetu. Firma u kojoj sam ja tada radio kao šef komunikacija u uredu predsjednika HEP-a imala je nekih kontakata s Kiriginovom firmom te kao čovjek koji se bavi komunikacijom došao sam u kontakt s Kiriginom. S njim sam došao do dodirnih tema i htio sam mu objasniti kako Hrvatska funkcionira. Naši iseljenici su doživjeli Hrvatsku da je iskusila tehničko i dubinsko obraćenje. Naravno da je to nemoguće. Ja sam htio pomoći iseljenicama da shvate kako Hrvatska funkcionira, a institucionalnoj Hrvatskoj objasniti zašto su iseljenici tako specifični i kako ne osjećaju tu našu stvarnost, a oboje je opravdano.”

Mihovil Bogoslav Matković dobitnik je raznih priznanja, zahvalnica i povelja pa tako i Reda hrvatskog pletera 1998. za doprinos ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana te odlikovanje Reda Ante Starčevića za doprinos na otkrivanju i afirmaciji povijesnih i kulturoloških činjenica o Republici Hrvatskoj. Naš sugovornik istaknuo je važnost služenja domovini.

“Budući da je moja orijentacija da sebi kažem, a i drugima, da se pred vlastitom zemljom i pred narodom ne treba skrivati. Ne može vam se ništa loše dogoditi ako se autentično izložite pred svojim narodom. Svaki taj nesporazum koji se izazove je prolazan. Osim toga ne živimo u idealnom svijetu i ne možemo ljude programirati po svojim viđenjima. Dapače, sva atrakcija življenja je u tome da su ljudi ljudi iznenađenja. U krajnjoj liniji, Isus je došao nepozvan i ponudio se domovini i svijetu. To činim i danas, to je nešto najbolje što sam mogao odlučiti.”

Matković je bio i voditelj izaslanstva hrvatskih nevladinih udruga u audijenciji kod papa Ivana Pavla II. u srpnju 2000. u prigodi Svjetskog dana sredstava priopćavanja te se u razgovoru za naš radio prisjetio tog događaja.

“Zahvaljujući tadašnjem nunciju Giuliju Eunadiju imao sam priliku biti primljen kod pape Ivana Pavla II. što je bilo specifično zadovoljstvo. Ovom prilikom bih ispričao i jednu anegdotu. Naime, pripremio sam svoj govor koji sam u ime kolega, članova nevladinih udruga. To sam ja na lošem talijanskom izgovorio uz naravno tremu. Dok sam čitao govor, Papa me fiksirao svojim pogledom. I on je mene usred toga upitao: Možete li sad to reći na lijepom hrvatskom jeziku? I to me upitao na hrvatskom jeziku. Ja sam sebi rekao: Pa, glupane, što nisi to odmah tako. Znaš da Wojtyla zna hrvatski jezik. Tako sam govor dovršio na hrvatskom jeziku. Što se tiče komunikacije, on je bio mag komunikacije. On nije trčao za medijima, nego su medijima trčali za njim.”

Mihovil Bogoslav Matković poručio je kako se s papom Benediktom XVI. nije fizički susreo, ali je pročitao puno njegovih knjiga, kao i knjige papa Franje. Zaključio je kako kulturološki i fenomenološki su sva trojica papa dali i daju svoj doprinos razumijevanju Crkve.

Novi valovi dobrote