U HKR-ovoj emisiji “Novi valovi dobrote” urednice i voditeljice s. Karoline Miljak u petak 1. listopada gostovale su mr. sc. Danijela Vrtiprah, profesorica hrvatskoga jezika i magistra znanosti pedagogije te Dora Vrtiprah, studentica psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Mr sc. Danijela Vrtiprah radi kao profesorica hrvatskoga jezika u Obrtničkoj školi u Koprivnici te je dugogodišnja suradnica Odbora za pastoral Roma Hrvatske biskupske konferencije.

„Velik je izazov raditi u strukovnoj školi. Moram biti iskrena, možda kao početnica nisam bila oduševljena tim izborom i nisam se vidjela na takvom radnom mjestu. Svaki student, pretpostavljam, razmišlja da je lijepo raditi u gimnaziji, da je puno lakše s učenicima koji su više motivirani i nastavljaju svoje školovanje na akademskom stupnju. Međutim našla sam se u Obrtničkoj školi u Koprivnici, tu sam već gotovo 27 godina, to je moj poziv, tu se nalazim doma i uživam, družim se; neću reći da ih obrazujem, odgajam, mi se doista družimo u našoj učionici, nastojim svojim učenicima prenijeti, uz ona znanja koja školski kurikul propisuje, više onu ljudsku dimenziju, životnost, da postanu dobri ljudi. I svaki put iznova mogu sama sebi posvjedočiti da mi to i uspijeva. Radost u očima te djece, na kraju školske godine najveća je plaća koju jedan profesor može dobiti, nijedan novac to ne može nadomjestiti”, kazala je mr. Vrtiprah.

U kontekstu odgoja i obrazovanja, posvjedočila je kako se kroz godine konkretnije uključila u rad s Romima i rad s Odborom za pastoral Roma kao profesorica te je sa slušateljima podijelila svoja prva iskustva i motive zarad:

„Moj prvi susret s Romima bio je davne 1994. godine kad sam još bila studentica kroatistike na Filozofskom fakultetu. Tada sam upoznala prof. Hrvatića koji je radio na Filozofskom fakultetu i koji mi je ponudio suradnju na prvoj Ljetnoj školi djece Roma. Vrlo rado sam prihvatila taj poziv. Sjećanje na to vrijeme danas mi budi izuzetno lijepu emociju na trenutke druženja s romskom djecom, jer doista provodilo se vrijeme 24 sata dnevno, mnogi od nas smo tamo spavali s djecom, brinuli se o njihovoj higijeni, o prehrani, doista o svemu. Bila sam u ulozi profesorice hrvatskoga jezika, no nisu to bile samo aktivnosti vezane uz poučavanje gramatike, analizu književnog teksta, već štoviše, mi smo stvarali na oba jezika, to mi je neizmjerno drago, počela sam učiti romski zahvaljujući našim polaznicima.”

S. Karolina Miljak, mr. sc. Danijela Vrtiprah i Dora Vrtiprah / Foto: HKM

Od poteškoća s kojima se u novije vrijeme susreće u radu s romskom djecom ističe doba pandemije koje je, naglašava, izuzetno izazovno svima, kako roditeljima, djeci, tako i zaposlenima u školama. „Nastojali smo se snalaziti, prilagođavati iz dana u dan. Nisam imala većih teškoća sa svojim učenicima u online nastavi. Bilo je poteškoća u smislu nabave tehnike, no gospodin ravnatelj je to izuzetno dobro rješavao, razrednici su skupljali informacije na terenu i svako dijete koje nije imalo u svojem roditeljskom domu mogućnost pristupa internetu, tablet ili računalo, škola mu je to omogućila. Djeca su imala taj mogući pristup nastavi, na mojem satu oni su bili izrazito aktivni”, kazala je mr. sc. Vrtiprah.

U svojemu radu s djecom, kao i tijekom čitava života, mr. sc. Danijela Vrtiprah uvijek je bila vođena mišlju: ‘Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi!’ Upravo je to, ističe, vodilja svakog rada, svakog odnosa: „Poštivati čovjeka kao osobu, ne propitkivati tko si odakle si, što misliš o ovom, o onom, pružiti svakome priliku da pokaže svoje najbolje strane. To uvijek nastojim apostrofirati učenicima; svatko od nas ima ono u čemu je izvrstan, to trebamo moći prepoznati, a mi koji smo pozvani djecu obrazovati i odgajati, dati im mogućnost da oni sami otkriju ljepotu koju im je Svevišnji podario, u toj dobroti, u toj izvrsnosti koju nose u sebi. Svaka osoba je Božje dijete i kad to prepoznamo u ljudima s kojima se susrećemo onda nam je lijepo, onda uživamo u onome što radimo i samo napredujemo”, zaključila je.

Studentica psihologije Dora Vrtiprah svoj prvi doticaj s Romima imala je upravo preko majke mr. sc. Danijele Vrtiprah. „Moj prvi bliski susret s Romima bio preko mame kada me je uključila u Romsku odgojnu zajednicu. Mislim da sam imala 9 godina kad me povela sa sobom i to je bio prvi bliski susret s njihovom kulturom i djecom Romima, na čemu sam sada neizmjerno zahvalna. Naravno, i prije toga sam imala iskustvo s Romima, jer i oni su prisutni u našemu društvu, ali to je nešto potpuno neusporedivo. Drago mi je da me povela i da sam tu krenula na neki raniji put i imala mogućnost upoznati njihovu kulturu, običaje i djecu. Uopće nisam očekivala iskustvo kakvo sam dobila i mogu reći da me jako iznenadilo, na pozitivan način, takvu energiju i dobrotu nisam nigdje osjetila i, iako sam tamo došla kao dijete koje na početku nije mislilo da će imati neku značajnu ulogu, s godinama se to pokazalo drugačije i pomažući njima zapravo sam gradila samu sebe te smo zajedno stvarali lijepu priču”, kazala je.

Dora je u Romskoj odgojnoj zajednici kao animatorica počela djelovati još u tinejdžerskoj dobi te se tako intenzivnije povezala s djecom kroz razne društvene i sportske aktivnosti. Kako je napredovala i educirala se upisavši studij psihologije, kao studentica je iskoristila priliku i postala predavačica, u želji da prenese svoja znanja koja bi djeci bila relevantna i korisna u svakodnevnom životu.